Slavko Zlomislić prisjetio se početaka sajmovanja: Bili su to dani improvizacije, no znao sam da ćemo uspjeti

Svakojaka roba traži pute kupcu, a najbolju kupovinu ostvarit ćeš na sajamskom prostoru u Gudovcu. Bila je ovo jedna od prvih krilatica o danas nadaleko poznatom gudovačkom sajmu, a osmislio ju je jedan od njegovih začetnika Slavko Zlomislić. Upravo u ovoj naoko jednostavnoj rimi leži srž sajmovanja, a vje rojatno se u toj jednostavnosti krije sva genijalnost zbog koje danas početkom rujna Gudovac ugošćuje rijeke ljude iz svih krajeva Hrvatske, ali i drugih europskih zemalja.

Sve je počelo prije točno tri desetljeća stočnom izložbom. U tih 30 godina ovaj se sajam preobrazio se iz međužupanijske stočne izložbe uz koju se predstavilo 68 izlagača u veliki međunarodni stočarski sajam na kojem se danas predstavlja 500-tinjak izlagača i koji u Gudovac kroz svoja tri dana trajanja privuče 50 tisuća ljudi.

Brzi uzlet

– Naš kraj ima višestoljetnu tradiciju sajmovanja, a uspostavom Republike Hrvatske gospodarstvenici koji su bili umreženi u stočarsku proizvodnju postali su i začetnici međužupanijske izložbe stoke. Svakako moram istaknuti dr. Majhena i ljude oko njega te novu vlast na čelu s prvim županom Bjelovarsko-bilogorske županije pokojnim Tihomirom Trnskim. U vrlo kratkom vremenu skupila se ekipa vrijednih ruku i umova zahvaljujući čijem je radu organizirana prva izložba stoke. Kvaliteta te stočne izložbe bila je iznad kvalitete koju danas Hrvatska pruža. Unatoč lošem vremenu, prve godine smo imali zavidan broj posjetitelja pa je već ta prva izložba pokazala da ima potencijala da ova manifestacija preraste u nešto više – ističe se Zlomislić prisjećajući se kako je u to vrijeme za kišnih dana voda na sajamskom prostoru bila do koljena, kako je infrastruktura bila loša, a putovi makadamski. Upravo zato, nastavlja, nikada nije zaboravio pomoć generala Mile Ćuka i vojske koji su čitavo ljeto 1998. godine radili ne bi li napravili parkiralište, kao i drenažu ispod vodotornja kako bi se izlagačima osigurali bolji uvjeti.

Dobar glas daleko se čuje

– U počecima nismo mogli ni zamisliti da će ovaj prostor jednoga dana izgledati ovako kako izgleda danas i da ćemo moći dovesti kvalitetnog izlagača koji treba i očekuje kvalitetan prostor. Izlagačima sam tada govorio da im jamčim da će njihov posao doživjeti renesansu upravo zahvaljujući ovom sajmu jer se kupac ovdje na licu mjesta može uvjeriti s čim oni raspolažu. Kad dovedete 60-ak tvrtki i kad se krug počne širiti, nema nazad. Dobar glas o sajmu se širio usmenom predajom. Ljudi su govorili kako su bili u Bjelovaru, kako su se dobro zabavili, kako su napravili dobar posao i taj glas se daleko čuo. Taj glas nas je doveo ovdje gdje smo sada – napominje naš sugovornik dodajući kako nije sve bilo tako jednostavno kako se na prvu može učiniti. Kako kaže, početke je karakterizirala improvizacija.

Početna improvizacije

– Prvi put kada je tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić došao na ove prostore, kiša je lijevala kao iz kabla. Bili smo toliko siromašni da nismo imali više od pet mosnicama. Sve je plivalo, nisi mogao ovuda bez čizama. Uzvanici na čelu s predsjednikom ulazili su u staje da vide najbolja grla, a ekipa sa sajma bi polagala mosnice da uđu u staju, ali kada su trebali izaći na drugom kraju, brže smo trčali i mosnice prenosili na izlaz kako bi predsjednik mogao izaći. Morali smo biti jako dobri improvizatori. Od toga do danas se mnogo toga promijenilo – govori Zlomislić dodajući kako su se i sami novinari koji su medijski pratili sajam na njegovim počecima blago nasmijali kada im je najavio europsko sajmovanje na sajamskom prostoru Gudovac.

Sjajna ponuda

– Ja sam imao viziju i vrlo brzo smo postali značajan poljoprivredni sajam na ovim prostorima. U vrlo kratkom roku smo došli priliku prerasti iz međužupanijske stočarske izložbe u jedan respektabilni srednjoeuropski poljoprivredni i gospodarski sajam. Tako danas među izlagačima kruži krilatica od njih samih koja kaže „Ako nisi sudionik manifestacije bjelovarskog sajma, kao da te i nema”. Danas smo izuzetno raznoliki. Ovdje ima ponude za svačiju dušu. I ljubitelji životinja i ljubitelji kućnih ljubimaca i strojeva i domaćih delicija i folklora mogu pronaći nešto za sebe. Nema čega nema u ta tri dana sajmovanja. Ima puno razloga za posjetiti sajam, no ponavljam kako smo posebni po državnoj izložbi stoke – ponosno naglašava Zlomislić kojeg ni danas, nakon svih tih godina nije napustio entuzijazam kada govori o sajmu.

– „Kad se bliže sajamski dani, srce mi jače tuče i na bjelovarski sajam me vuče. Nisam ni zadnji, a niti prvi komu je sajam u duši i krvi.” Eto, to me drži na sajmu. Sajam je dio mene. Ovdje sam doživio puno toga lijepoga, ali trenutaka zbog kojih bi čovjek iskočio iz kože. Najviše me veseli zadovoljan izlagač i zadovoljan posjetitelj. Žalosti me kada vidim da bi neki zavidni i pakosni ljudi obezvrijedili sve ono što se ovdje desetljećima gradi. Ovo je projekt koji je zaživio i vjerujem da će živjeti vječno – zaključuje Zlomislić.