Mato Gereci niže izložbu za izložbom, a otkrio nam je što mu je vječna inspiracija

U garešničkoj gradskoj knjižnici “Đuro Sudeta”, petu izložbu za redom postavio je akademski slikar Mato Gereci. Riječ je o dvadesetak akvarela i crteža na temu „naše rijeke“. Od kada je obnovljena, bolje reći novoizgrađena, garešnička gradska knjižnica otvorila je svoja vrata u studenom prošle godine kada je Gereci izlagao i priređivao izložbe za svoje sugrađane gotovo svaki mjesec. Prije trenutnog postava akvarela s motivima rijeka Kupe, Save, Lonje, Ilove, predstavio je Gereci i niz slika sa zimskim pejzažima.

Mato Gereci iz Garešnice poznati je akademski slikar i van hrvatskog kruga likovnih umjetnika.

-U knjižnici Đuro Sudeta prije nekoliko dana sam postavio izložbu Crteži i akvareli. Napravio sam izbor iz ranijih ciklusa. Od otvorenja nove zgrade knjižnice pripremam povremene tematske izložbe. Posljednja je peta u nizu, priča Gereci.

Kako saznajemo priprema ove godine još dvije izložbe na temu: „Moslavačka gora kao inspiracija“ i „Naše more“. U planu su samostalne izložbe u muzejima u Daruvaru i Kutini. Trenutno priprema slike za Godišnju izložbu članova HDLU-a.

Slikar pejzaža

Za Matu Gerecija se može reći da je slikar pejzaža i mrtvih priroda. Prije svega u središtu njegova zanimanja „i kista“ su moslavački pejzaži. Zato na njegovim uljima i akvarelima dominiraju garešnički krajolici, rijeke, ribe…  Ovaj rođeni Garešničanin (1957.) je priznati hrvatski akademski slikar, čiji se radovi nalaze u muzejima širom zemlje, ali i po privatnim kolekcijama od Australije do SAD-a. Gereci danas slika u ateljeu, obiteljske kuće u potkrovlju kojeg je sam uredio. Sklonost likovnom izričaju otkrio je još u osnovnoj školi, a posebno u garešničkoj gimnaziji, zahvaljujući profesorima koji su usmjerili njegov talent. U gimnaziji počinje objavljivati karikature i crteže, za koje dobiva i prve nagrade. Godine 1977. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj diplomira 1981. u klasi Mladena Veže. Od tada se zapošljava kao profesor likovne kulture u garešničkoj osnovnoj školi i nastavlja „na dva kolosijeka“, kao uspješan prosvjetni radnik, koji je odgojio generacije učenika i kao vrhunski slikar, koji je do sada imao, u zemlji i inozemstvu, više od 40 samostalnih i stotinjak kolektivnih izložbi. Prvi put je samostalno izlagao 1981. u Garešnici, odmah poslije studija. Tada je izložio svoje studentske radove, koje je kritika odlično ocijenila. Gereci je od tada do danas puno radio i puno izlagao. Postao je prepoznatljiv kao slikar pejzaža i mrtvih priroda, prije svega vezanih uz moslavački kraj i bajkovite moslavačke pejzaže. Inspiraciju nalazi u šetnjama u prirodi ili na putovanjima.

– Na putovanjima se uvijek nešto primijeti i onda to skiciram, fotkam, razrađujem bilo preko neke brze tehnike kao što je akvarel ili ulje na platnu. Mora biti neki poticaj koji pokreće na stvaralaštvo, a najčešće taj poticaj nalazim u prirodi. Nekim slikama se vraćam, kad prođe vrijeme. Ako nisam zadovoljan, znam preko njih napraviti drugu sliku. To je kao skladanje glazbene kompozicije – svaka nota mora biti tu, kaže Gereci.

Zato su na njegovim platnima motivi voda, rijeka, ribe, priroda, moslavački šumarci, mostovi, čamci… Čest je sudionik likovnih kolonija i humanitarnih akcija. U osnovnoj školi organizirao je nekoliko likovnih kolonija u kojima su sudjelovali naši najpozatiji akademski slikari. Gereci je od nedavno u mirovini, pa sada ima više vremena za slikanje, ali i za neke druge drage mu preokupacije kao što su vožnja biciklom, duge šetnje, vrtlarenje i branje gljiva.

Sa suprugom Lovorkom obišao je sve glavne muzeje po Europi. Od Budimpešte, preko Beča i Pariza do Barcelone.

Ljubav prema stripu

U likovnim počecima bio je oduševljen Kraljevićem, Račićem,  Becićem, pa je u vrijeme studija često hodočastio u Modernu galeriju i gledao slike. Ta navika, ljubav i želja za stalnim usavršavanjem je ostala, pa danas u Zagreb rado odlazi i prati cjelokupnu scenu, posjećujući sva likovna događanja.

Još iz školskih dana volio je strip, a kvalitetan strip voli i danas pročitati. Nagrade za njegov slikarski rad počele su stizati već u srednjoj školi. Do danas ih je dobio mnoštvo. Među onima koje su mu posebno drage svakako su medalja Delimira Janeša, koju je dobio za lik Matije Gupca kojeg je „razvio“ za Mimičin film Seljačka buna. Godine 2008. nagrađen je i svečanom plaketom i Poveljom grada Garešnice.

Ponosan je i na neka svoja velika platna. Među njima posebno mjesto ima „Posljednja večera“ Matin jedan od najvećih radova. Riječ je o ulju na platnu impozantnih dimenzija od 220 x 120 cm kojeg je radio cijelo ljeto 2021. godine i koje sada krasi jedan župni dvor. Bio je to za njega, kao i za većinu slikara veliki izazov, a pripreme su trajale više od mjesec dana. Trebalo je proučiti sve dostupne sadržaje na tu temu, a zatim skicirati likove, osmisliti kompoziciju (raspored likova) i sve prenijeti na platno.

Ovaj zanimljiv čovjek, erudit, kako već rekosmo, veliki je zaljubljenik u prirodu. Ne čudi zato da je bio i aktivan ribič i provodio puno vremena u ribolovu. Bilo je u to vrijeme i više ribe nego danas i rijetko se je vraćao kući bez ulova. Lovio je šarane, štuke, smuđeve i patuljaste somiće – cvergle. Zato su razne vrste riba bile i ostale čest motiv na njegovim platnima, poput šarana „u ulju“ na naslovnoj fotografiji kojeg smo snimili s Gerecijem u njegovom atelieru. (Siniša Slavinić/Bjelovarski list)