Što nakon dvije godine na čelu ŽUC-a Nataša Koronc ima za reći svojim poslodavcima – građanima BBŽ?

Pitate li građane u bilo kojem gradu ili selu naše županije što im je od komunalne infrastrukture najvažnije, većina će odgovoriti – ceste. Posebice u ruralnim sredinama, ljudima nisu važniji ni vodovod, ni plinovod, ni kanalizacija jer za njih imaju alternativna rješenja. Za dobru cestu kojom svakodnevno prometuje to malo ljudi što je još ostalo na selu alternative – nema!

S obzirom da i sama stiže iz manje sredine, aktualna šefica Županijske uprave za ceste BBŽ Nataša Koronc to bi itekako trebala znati. A ako i nije znala ranije, mogla se nakon imenovanja na važnu funkciju provesti po tim dotrajalim županijskim prometnicama i popričati s narodom. Ako ništa drugo, mogla je saslušati gradonačelnike i načelnike koje je narod izabrao da govore u njegovo ime i koji to i čine, poprilično uvjerljivo i glasno. No, šefica ŽUC-a nije učinila niti jedno od navedenog.

Stoga ne čudi nezadovoljstvo istih tih lokalnih čelnika nakon što je ŽUC BBŽ propustio povijesnu priliku da iz europske blagajne povuče milijune za obnovu prometnica od potresa. Bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak, čiji je tim za konstrukcijsku obnovu zgrada oštećenih u potresu povukao 10 milijuna eura, možda je najbolje ilustrirao važnost ovoga trenutka riječima – da nismo iskoristili sredstva koja su nam ponuđena sada, istu obnovu bismo redovnim putem dovršili tek za 40 i više godina!

Ono što vrijedi za bjelovarske zgrade, vrijedi i za županijske prometnice. Prema nekim procjenama, da se bjelovarsko-bilogorski ŽUC javio na natječaj na koji su se javile i sve druge županije sjeverne i središnje Hrvatske, za obnovu prometnica moglo se povući preko 10 milijuna eura i asfaltirati oko 80 kilometara cesta. Ignoriranje natječaja bila je odluka koju je ravnateljica Koronc donijela sama, bez konzultacija s gradonačelnicima i načelnicima. Štoviše, nije se potrudila ni obavijestiti ih da se naknadno sami mogu javiti na slične natječaje. Time je zapravo ostala dosljedna pogrešnom komunikacijskom modelu koji od prvoga dana na čelu ŽUC-a ima s većinom lokalnih čelnika. On se, prema njihovim riječima, svodi na kritike, prijave inspekcijama i ministarstvima, postavljanje uvjeta bez zakonskog i zdravorazumskog uporišta. Odnosno na, narodski rečeno, šefovanje. Dvije godine su načelnici i gradonačelnici šutjeli i međusobno se žalili, no posljednji propust s ‘profućkanim’ milijunima bio je, čini se, kap koja je prelila čašu strpljenja. Jednostavno, to je neobranjivo i neoprostivo.

Da stvar bude gora, nakon što je spomenuti propust otkriven, ravnateljica Koronc nije se čak ni ispričala gradonačelnicima i načelnicima. Niti građanima o čijim bi interesima trebala voditi računa, za što je isti ti građani, na kraju krajeva, i plaćaju. I to ne malo, već skoro 20 tisuća kuna svakog mjeseca.

Umjesto isprike, građani su od šefice Koronc čuli samo isprazna moraliziranja o tome kako naše županijske prometnice, valjda jedine u Hrvatskoj, nisu u lošem stanju. I kako je ona super jer je, eto, smanjila dug na računu ŽUC-a. Istog onog računa koji građani pune redovito, kroz razne doprinose, poreze i naknade. Logično je da će računa na novcu biti sve više, ako se on istovremeno ne troši. A posljednje dvije godine nije se previše trošio jer su značajnija ulaganja u županijske prometnice izostala.

Prirodno se nakon sveg navedenog nameće više pitanja – ako se nije asfaltiralo, ako se nisu pratili natječaji i pisali projekti, ako se nije obilazio teren – što je onda posljednje dvije godine ravnateljica ŽUC-a zapravo radila? Je li moralno raditi minimalno ili ništa za skoro tri prosječne hrvatske plaće? Je li, nakon otvorenog bunta načelnika i gradonačelnika, ali i drugih ŽUC-ovih partnera, uopće moguće normalno funkcioniranje ŽUC-a s Natašom Koronc na čelu? Ovo posljednje pitanje si je zacijelo i ona sama morala postaviti koji put posljednjih tjedana. Bilo bi pošteno od nje da svojim poslodavcima, odnosno građanima ove županije, kaže do kakvog je odgovora došla.