Čehinja Tea Veselakova s obitelji je iz Praga preselila u Daruvar. Evo što ju je ovdje oduševilo!

DARUVAR – Daruvarčanka Tea Veselakova, prošle je godine u ovo doba još bila stanovnica glavnog grada Češke, Praga. Ali, u listopadu su se ona i njezina obitelj doselili u Daruvar. No, nije to nešto novo za nju, jer ona je bivša Daruvarčanka koja je najbolje dane života provela upravo u tom malom zapadnoslavonskom gradu.

-Rođena sam u Zagrebu, ali sam odmalena živjela u Daruvaru. Odselili smo se 1991. i to je trebalo trajati kratko, dok se ne smiri situacija i ratna zbivanja, ali ipak smo ostali duže. Moja mama je iz Daruvara, ali je studirala novinarstvo u Pragu pa smo imali kamo otići. Ostali smo tamo i stvorili dom– priča i pojašnjava kako je, po uzoru na majku, odlučila postati novinarka.

To joj je, kaže, došlo prirodno i zaposlila se na državnom radiju Český rozhlas. Ipak, duže od 30 godina, svakoga se ljeta vraćala u Daruvar, u posjet svojoj rodbini.

– Dolazila sam na ljetne praznike kod bake, dolazili smo za Uskrs i Sesvete. Moj suprug, još dok smo bili cura i dečko, dolazio je sa mnom u Daruvar. Budući da je tu jaka češka manjina, ubrzo je shvatio da se tu osjeća “kao doma” jer jako puno ljudi priča češki. Nama se više nije sviđala situacija u Češkoj, pa smo se odlučili preseliti u Daruvar. Sada moje dijete pohađa isti vrtić kao ja – priča kroz smijeh Tea.

U tom vrtiću, priča nam, njezin sin je svladao češki, ali i hrvatski jezik. Kod kuće pričaju isključivo češki, kako bi ju i muž razumio, a sa sinom priča i hrvatski. Ne čudi zato da je dječakova prva riječ bila hrvatska i to – zvijezda. U ovoj su se zemlji, pa i samom Daruvaru, odlično snašli.

– Tražili smo kuću, jer sam cijeli život u Pragu provela u stanu, pa nam je bilo bitno da imamo dvorište, da možemo biti vani. Cijene nekretnina u Češkoj su jako skočile, a kad smo vidjeli da bi se tamo morali odseliti daleko od Praga, shvatili smo da to nije ono što želimo. No, u Daruvaru smo jednostavno našli kuću kakvu smo željeli – pojašnjava.

Njezin suprug u Pragu se bavio kriznim menadžmentom, ali je dao otkaz. U Daruvaru je otvorio svoju radionicu, pa sada popravlja automobile i kosilice, obavlja sitne poslove i postao je majstor na sat što mu, kaže Tea, odlično odgovara. Ona i dalje radi na češkom radiju, samo na daljinu.

– Počela sam raditi od kuće još dok sam bila na porodiljnom. Naime, u Češkoj on traje tri godine, pa mislim da bih poludjela da nisam ranije počela raditi. Kad je sin imao pola godine, počela sam pisati određene preglede za radijski program, uređivala sam pretipkane podcaste za portale. Prije godinu dana sam postala urednica vanjskopolitičke radijske emisije koju uređujem iz Daruvara. Na radio se javljam kad je nešto bitno, javljala sam se kada je bilo nogometno prvenstvo, ali i kada smo prelazili na euro. Uglavnom se javljam ili im pišem nešto što oni na radiju čitaju – kaže Tea koja i radi i za daruvarsku Jednotu, pa dok radi te priče, nerijetko ide i na terene.

Zapravo, sretna je što se za vrijeme pandemije uvidjelo da se neki novinarski poslovi mogu raditi od kuće, pa sad i ona može raditi iz Daruvara. Priznaje, to je grad po mjeri njezine malene obitelji.

– Lijepo nam je u Daruvaru, odgovara nam mirniji tempo i to što je mali grad. Veća je tišina i manje je ljudi. U svakodnevnom životu je sve mirnije. Odlično nam je što je sve blizu, što smo vidjeli kad smo sređivali administrativne stvari, mogli smo sve važne ustanove obići u nekoliko sati, a u Pragu bi to trajalo možda i čitav dan. Volimo ići na tržnicu, a sviđaju nam se i ljudi. Moj suprug ne zna hrvatski, ali kad ode u lokalnu trgovinu, uvijek nađe nekog prodavača koji zna češki, pa osim posla malo i popričaju. Ugodan je osjećaj da se tako lako mogu naći prijatelji, pa osim kupovine, nerijetko se dogovaraju i druženje – sretno zaključuje Tea.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA