Grobara ni za lijek! ‘To je častan posao gdje emocije trebaju biti isključene, ali nekada je teško…’

BJELOVAR – U Hrvatskoj svake godine nedostaje sve više osoba koje će obavljati posao grobara. Prošle je godine na tom poslu zaposlena 41 osoba, dok ih se tražilo 128, pa je Hrvatski zavod za zapošljavanje proglasio zanimanje deficitarnim. Iako grobara u Hrvatskoj nema ni za lijek, u bjelovarskom Komunalcu kažu da problema nemaju.

– Imamo popunjene poslove i što se tiče održavanja groblja i za grobne usluge. Pod upravljanjem grobljem podrazumijeva se dodjela grobnih mjesta, poslovi uređenja, prijevoza, održavanja i rekonstrukcije groblja, promjena površine, razmještaj putova i slično, te poslovi ukopa umrlih osoba. Trenutno imamo zaposlene 24 osobe – rekla je Katica Muškinja Matoš, djelatnica Komunalca zadužena za groblja.

Zoran Bodalec, voditelj ceremonijala zadužen je za brojne navedene poslove, ali kako kaže, toga ima toliko da svi rade sve prema potrebi. Svoj posao radi oko pet godina.

– Moj posao odnosi se na prihvat pokojnika, bilo od strane privatnih pogrebnih društava ili kada radimo svoj prijevoz. Sljedeće uključeno je doček stranke, obitelji, ugovaranje same sahrane te unošenje termina sahrane, ako se želi, na našu web stranicu. U slučaju da stranka nema već grobno mjesto, ugovara se novo. Tu je i izrada osmrtnica, ali ako je pokojnik ili pokojnica umro/la u bolnici, onda to obavlja bolnica. U slučaju da obitelj nije obavila oblačenje, onda to isto radimo. Naravno, u posao je uključeno i pripremanje grobnice, čišćenje i sami ukop. Prilagođavamo se zahtjevima stranke jer, primjerice, u slučajevima kada je pokojnik bio branitelj/ica, i ceremonija je drugačija. Na kraju je tu i administracija gdje se unose podaci o pokojniku, a ponekad tu bude i promjena vlasti što se tiče grobnih mjesta. Osobno sam u tom “lancu” od samog početka do kraja, ali ima nas pa se rasporedimo prema potrebi – rekao je Bodalec.

Na pitanje zašto u Hrvatskoj nedostaje grobara, Bodalec odgovara da se, jasno, radi jednim dijelom o financijskom aspektu dok je drugi razlog sama priroda posla.

– Volim reći za sebe da kao da sam rođen za taj posao jer za to stvarno moraš imati određeni kliker. Činjenica je da to ne može svatko raditi. Ovaj posao iziskuje i fizičku spremu, ali i onu psihičku. Osim što vozimo i ukapamo ljude koji su umrli prirodnom smrću, također su tu i oni koji su umrli tragično. Nije to baš ugodno za oko, a kamoli za psihu. No, čovjek to prihvati – rekao je.

Čini se Bodalecu da većina ljudi koja se zaposli kao grobar nije svjesna gdje dolazi.

– Nekada kao da je te zaposlenike netko bacio iz aviona. Znaju se čuditi i pitati pa moraju li baš raditi s pokojnicima i slično. Treba napomenuti da postoji situacije i ekshumacije koje također nisu baš ugodne – dodaje.

Smatra Bodalec da se radi o časnom pozivu.

– Često se druga zanimanja voli isticati kao pozive koji su, naravno, jako važni u cijelom društvu, ali nas se tu uvijek nekako zaobiđe. Ne znam kako bi cijelo društvo bez nas funkcioniralo. Svoj sam posao prihvatio časno, a vidim da to ljudi cijene i znaju se postaviti prema nama s nekim strahopoštovanjem. Ako odrađuješ svoj posao savjesno, to i stranka prepoznaje. Do sada zato nisam imao nikakvih problema, prigovora i sličnog – rekao je Bodalec.

Hladna glava, kaže, najbitniji je dio njegovog posla.

– U pet godina koliko radim sreo sam se s puno situacija, a i dalje još nisam vidio sve. No, postavljam sam sebi letvice i sve doživljavam kao novi izazov s ciljem da još bolje odrađujem svoj posao. Emocije prvenstveno trebaju biti isključene, iako ih je nekada teško kontrolirati, pogotovo kada su u pitanju mlađe osobe. U tom se trenutku i nama teško ugasiti jer nismo roboti. Nastojimo se kontrolirati i biti profesionalni. Što dalje vrijeme prolazi, za sebe osobno mogu reći da sam sve čvršći – zaključio je Bodalec.

Prema oglasima na burzi rada, za mjesto grobara potrebni su osnovnoškolsko obrazovanje i vozačka dozvola, a plaće u RH kreću se od 800 eura mjesečno s plaćenim prijevozom.