Pokušaja suicida kod djece povećan 280 posto!

Od 2013. godine bilježi se nagli porast psihičkih smetnji među djecom. Podatak je ovo koji je zabrinuo i istraživače koji su se pitali što se dogodilo te godine, a odgovor su pronašli u Instagramu. Nakon pojave Instagrama vidi se da psihičke smetnje kod djece izuzetno naglo rastu i to prije svega kod djevojaka. Na ovaj zabrinjavajući trend upozorila je prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je nedavno u bjelovarskom Srednjoškolskom centru održala predavanje o generacijskim razlikama u školskom okruženju. Istaknula je kako je ubrzo nakon pojave Instagrama došla i pandemija te kako je tada postalo potpuno jasno da će psihičko zdravlje mladih biti narušeno i da je pušten zao duh iz boce.

Zašto je tako?

-Adolescencija mlade s jedne strane tjera da idu van i da se druže jer upravo je to zadatak adolescencije. S druge strane, pandemija ih je tjerala da budu unutra. Već tada smo upozoravali da se djeci ne šalju poruke da su bioteroristi, kao i da ih trebamo razumjeti jer se događaju je vrlo ozbiljne stvari. Nama odraslima se ne čini da je teško biti godinu dana kod kuće, vježbati yogu preko zooma ili učiti francuski jezik, ali to nije tako – istaknula je psihologinja Jokić-Begić te otkrila zastrašujuće brojke iz prakse.

Gdje smo danas?

-Sada je ogromno povećan broj suicida među djecom u Hrvatskoj. Konkretno, službeni podaci MUP-a kažu da je broj pokušaja suicida kod djece mlađe od 14 godina povećan 280 posto. Također, u ogromnom porastu su samoozljeđivanja. Ja sam kao nastavnica sve donedavno svojim studentima govorila da se djeca vrlo rijetko ubijaju i da se treba misliti o nesretnom slučaju kada se to dogodi. To je donedavno bio službeni stav znanosti, no mi danas vidimo da je to potpuno krivo. Nažalost, ovaj nemili događaj iz Beograda je pokazao da je moguće i heteroagresivno ponašanje. U konačnici je sigurno da je mentalno zdravlje naše djece ugroženo – upozorila je profesorica otkrivši karakteristike mentalno zdravog djeteta.

Mentalno zdravo dijete je, pojasnila je, dijete koje je u dobrom odnosu sa svojim roditeljima, a to znači u privrženom odnosu. Naravno, to ne znači „med i mlijeko” odnos, ali dijete treba znati da može doći mami i tati kada se suoči s bilo čim u životu i da će tu naći utočište. Također, mentalno zdravo dijete je dijete koje je u dobrom odnosu s prijateljima i to s onolikim brojem prijatelja koliko ono želi. To znači da sva ne moraju djeca biti jako otvorena i imati puno prijatelja, već je potrebno da djeca slušaju vlastiti temperament. Važno je imati blizak odnos pun podrške s onoliko prijatelja koliko svakom djetetu odgovara. Također, važno je da dijete, ovisno o svojoj dobi, samo može regulirati svoje emocije i kanalizirati ih na dobar način. To nije dijete koje nije nesretno jer to isto nije dobar način. Naime, djeca moraju ponekad biti nesretna i prestrašena, naglasila psihologinja, jer su i te emocije život i jer su i one ugrađene u sve nas. No moramo ih znati dobro kanalizirati, a ne tako da, ako ne znam što ću sa svojim tugom, da ću se sva izrezati.

Generacijske razlike

– Mi odrasli teško možemo razumjeti današnju djecu. Generacijske razlike su goleme i mi stariji uopće ne možemo razumjeti složene živote kakve vode današnja djeca. Današnji svijet je složen, a dok su s jedne strane na to utjecati digitalni mediji, s druge strane je svijet zaista postao mjesto koje je ranjeno, napeto, nervozno, nepredvidivo… Odrastati u vrijeme 70-ih ili 80-ih godina je značilo odrastati u jednom sasvim drugom kontekstu i imati sasvim drugi vrijednosni sklop. Djeca danas nikome ne smiju vjerovati. Naši klinci rođeni 2017. godine su u svojoj trećoj godini vidjeli da ne smiju vjerovati odraslima kada dišu. Kada ulazite u vrtiće, morate ukucati šifru. Koja je poruka djeci? Da će ih odrasli možda ukrasti. Svijet nekada je bio svijet u kojem su te teta i striček smjeli podragati po licu. Današnji svijet i današnja djeca se suočavaju s daleko većim problemima nego djeca nekada. Mi im tu samo trebamo biti podrška – savjetovala je Jokić-Begić odgovorivši na pitanje kako točno možemo pomoći svojoj djeci.

Kako pomoći djeci?

– Pomoći im možemo da im, kao prvo, priznamo da je njima teže nego što je nama nekada bilo. Drugo, djeci ne trebamo biti sluge, ali im trebamo pomoći s infrastrukturom koliko treba i ograničiti im stvari koje mi razumijemo, a ono što ne razumijemo trebamo učiti s djecom. Ne razumijem Instagram, ali zajedno možemo sjeti i naučiti. Tome novome treba dodati naše znanje i iskustvo i reći djetetu „Ovo ti je sigurno filter” ili „Nemoj ovo slušati jer govori bezvezne stvari”, no pri tome moramo imati na umu da oni krče teren tamo gdje mi nikada nismo bili. Također, trebamo se boriti protiv perfekcionizma na svim razinama i to počevši od roditeljske pa i nastavničke razine. Mi smo ušli u kulturu 5.0, a ta kultura se proširila na sve. Kada odrastemo, ručak mi mora biti 5.0, moram izgledati 5.0, prihodi isto moraju biti 5.0. U svemu tome se čini da je svijet grozno mjesto, ali djeci moramo reći da nije tako – savjetovala je psihologinja.

 

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.