Broj pčelinjih zajednica je desetkovan. Koji je uzrok?

Pčelari su već navikli na dinamiku izmjene jedne dobre i nekoliko loših godina, s tim su se gotovo i pomirili. Prošla je godina bila dobra, bagrema je napokon bilo, imali su što vrcati, gubici pčela su bili mali, ali ove sezone – šok. Kada su nakon zime provjerili pčelinjake doživjeli su neugodno iznenađenje jer su im pčelinje zajednice desetkovane.

-Imamo dosta velike gubitke, neki su čak i ostali bez svih pčela, a u prosjeku su gubici oko 50 posto. Meni osobno je od 120 zajednica ostalo njih 90, 30 zajednica mi je propalo – opisuje djelomičnu pustoš u košnicama predsjednik Pčelarske udruge Čazma Darko Janžek i dodaje kako su gubici do 10 posto normalni, a sve iznad znači da je nešto vanredno.

Slične gubitke zbrajaju i daruvarski pčelari koji su ostali bez i do pedeset posto zajednica, a stanje je slično i u ostatku Bjelovarsko-bilogorske županije.

-Imali smo dojava o zimskim uginućima u većem postotku nego inače. Gubici su išli od 30, 40 do 50 posto, a ponegdje čak i više od 50 posto – kaže predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije Goran Pranjić.

Pčelari se slažu da stanje nije dobro, ali mišljenja im se razilaze oko toga zbog čega su im košnice praznije nego što bi trebale biti.

-Prošlo ljeto je bilo dosta sušno, pogodovalo je razvoju varoe i tko nije dovoljno tretirao protiv varoe i nije davao dovoljno šećernog sirupa jer u prirodi nije bilo dovoljno nektara izgubio je zajednice što zbog varoe, što zbog gladi. Također, neka zaštitna sredstva koja su nova na tržištu nisu djelotvorna. Imam iskusnog pčelara koji je ostao bez pčela zato što je vjerovao novom lijeku i dok je išao prekontrolirati već je bila katastrofa – kaže Janžek i upozorava kako je potrebno stalno biti budan, kontrolirati zajednice i po potrebi koristiti više lijekova.

Predsjednik Pčelarske udruge Bagrem Daruvar Dalibor Jareš koji je po struci veterinar s druge strane smatra da se prst krivice za velike gubitke ne može uperiti u sredstva kojima se pčele tretiraju protiv njihove najljuće neprijateljice.

-To je jednostavno tako u prirodi. To su živa bića, riječ je o prirodnoj selekciji i uvijek može doći do gubitaka. Vjerojatno su ‘u igri’ i neke virusne bolesti koje mi ne možemo detektirati jer ne postoji laboratorij koji viruse može utvrditi. Uz to su pčele divlje životinje i mi ne možemo točno znati gdje je koja bila i je li ‘pokupila’ neku bolest – kaže Jareš.

 

Predsjednik županijskih pčelara pak ističe kako ključ problema nije ni u zaštitnim sredstvima, pa ni u varoi već u klimatskim promjenama koje su najveći neprijatelj pčela i zbog kojih pčelari moraju mijenjati način rada.

-Pčelari tretiranju trebaju više pozornosti posvetiti u ključnim mjesecima pred zazimljavanje pčela u srpnju i kolovozu jer je za zazimljavanje pčela u rujnu i listopadu već kasno, kasno je i za zimsku prihranu i za tretiranje protiv nametnika. Moramo promijeniti tehnologiju i pristup pčelama, ne možemo se više ravnati prema kalendaru već moramo pratiti vrijeme – ističe Goran Pranjić.

Sigurno je da se klimatske promjene i priroda neće prilagoditi pčelarima već se pčelari moraju prilagoditi njima kako bi održali pčele na životu, zaključuju pčelari dok se pripremaju za paše.

Ovaj tekst sufinanciran je od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.