Razočarani poljoprivrednik: ‘Krave više ne želim vidjeti ni na slici!’
Stočarstvo je daleko od svojih najboljih dana. Pad broja stoke je zabilježen u cijeloj Europskoj uniji što je trend unutar posljednjeg desetljeća. I u Hrvatskoj je sve manje stoke, ali i onih koji stoku drže. U društvo bivših stočara ušao je Milan Jurišić iz Bereka koji za sebe sada teška srca može reći da je bivši mljekar i bivši tovljač i to nakon gotovo dva desetljeća. Imao je na gospodarstvu 75 muznih krava i 120 grla junadi. On i supruga su se, kaže, strgali da dođu do toga, ali uzalud. Prvo su prije nekoliko godina smanjili na 40 grla, pa na 25 i sada su potpuno ispraznili staje. Drugačije, razočarano kaže Milan, ne ide. Presudila im je otkupna cijena mlijeka. Daleko je otišla od one s kojom su krenuli.
-Cijena mlijeka je kada smo kretali bila četiri kune, a kako smo na području od posebne državne skrbi imali smo i 4,60 kuna po litri mlijeka i to kada je kukuruz bio 70 i 80 lipa, metar gnojiva koštao 180 kuna, nafta je bila dvije kune, a danas je nafta 9 kuna, gnojivo da ne pričam, a mlijeko je palo na ispod dvije kune – opisuje razloge dizanja ruku od stočarstva Jurišić.
Unatoč svim tim nagomilanim problemima i minusu u koji je zbog takve situacije upao, odluka o prodaji stoke nije bila nimalo laka.
-Nije bila laka odluka, nije bila laka. Sada je ostala prazna staja, strojevi za 200 tisuća eura koje nemam kome prodati i koji su sada nepotrebni, a svi su kao novi, nisu izrađeni. Sada to sve polako trpam u tu staju gdje će stajati i strunuti i propasti – ne krije razočaranje berečki poljoprivrednik.
Teško je gledati kako trud i rad propadaju, kako u stajama nema ni krava ni junadi, ali nema natrag. U stočarstvo se više ne vraća.
-Odluka je konačna i ne bih to više htio imati u kući ni na slici – rezignirano će Jurišić.
Pod teretom agrarnih problema će prema svemu sudeći pokleknuti i ovčar iz Velike Barne kod Grubišnog Polja Dražen Čikvar i to nakon 15-ak godina.
-Osjećam se jadno i ogorčeno i mogu vam reći da smanjujem ovce, prodajem, odustajem i gotovo,a sve zbog politike prema selu – ne krije ogorčenje i ljutnju Čikvar.
Čikvar je u uzgoju bio uspješan. Pazio je na genetiku, postizao sjajne rezultate, grla i izvozio u Tursku, Srbiju,Kosovo, kako bi riješio problem s otkupom vune svojim romanovskim ovcama je pridružio i južnoafričku ovcu dorper. I što se dogodilo? Što je bila ta kap koja je prelila čašu?
-Kap koja je prelila čašu je to što nisam dobio poticaje. Kontrole rade osobe koje nisu stručne. Nemamo odstupanja u kontroli, ali eto. Žalosno je i nema smisla – odmahuje rukom Čikvar.
Imaju 200 rasplodnih ovaca i pet ovnova u pet linija. Ostanu li pri odluci morat će reći da su imali jer će zadržati tek nešto ovaca za sebe.
Ovaj tekst sufinanciran je od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.