Ne bacate mrvice s uskrsnog stola i kušajte od svakog jela barem malo!

Piše: Tomislav Matić, viši kustos u Gradskom muzeju Bjelovar

Uskrs dolazi od židovske riječi Pasha, što označava spomen na izlazak iz Egipta, kada je židovski narod izašao iz ropstva u slobodu. Kao što Židovi slave spomen na izlazak iz ropstva tako i kršćani slave uskrsnuće Kristovo. Vazam i Uskrs imaju isto značenje, no pojam „vazmeni“ uzima se kao cjelokupna stvarnost Otajstva: smrt, uskrsnuće, uzašašće Isusovo i dolazak Duha Svetoga. Pojam Uskrs više označava samo jedan oblik otajstva: uskrsnuće.

Na Uskrs su započimale igre i pjesme, poljski poslovi, slavljenje i zahvaljivanje, ali i molba Bogu za dobru godinu i napredak u kući i oko kuće.

Na Uskrs rano ujutro gazdarice nose hranu u crkvu na blagoslov. Negdje se hrana blagoslivljala već i u subotu navečer, ali ipak je uvriježen običaj blagoslova hrane na sam Uskrs. Vjerovalo se da će tako blagoslovljena hrana donijeti blagoslov i zdravlje ukućanima te svako obilje. Danas se na blagoslov nosi od svakog jela po malo, no nekoć se je nosila na blagoslov sva hrana. Te košare težile su po 10 do 15 kila. Žene bi ih nosile na glavi. Nosila se šunka, gibanica, kruh, kuhana jaja, pisanice, mladi luk, hren, sol, kobasice, sir, te vino i rakija.

Nakon blagoslova domaćice su žurile kućama, a vjerovalo se da ona koja dođe prva kući biti će u svemu prva cijele godine, a njezina kuća najnaprednija u svim poslovima. Djevojke koje su nosile hranu na posvetu vjerovale su da će se te godine udati. Svaki ukućanin od svake je hrane morao barem komadić probati.

Mrvice sa blagdanskog uskršnjeg stola nisu se bacale. Čuvale bi se pa bi se kada bi nekoga bolio zub palile u loncu, a vjerovalo se da će dim koji nastane, izliječiti ukućana od zubobolje.

U nekim krajevima bi se mrvice nosile na polje i posipale po zemlji vjerujući da će to donijeti obilan rod. Kosti od uskršnjeg jela zakapale bi se u zemlju gdje je bio posađen kukuruz vjerujući da ga tako neće vrane pojesti. U nekim pak krajevima bacio bi se komadić mesa u vatru za duše na mukama i u čistilištu.

Na Uskrs djeca su se kucala pisanicama. Vjerovalo se da će time potaknuti zdravlje, tj. bit će zdravi i lijepi kao pisanci.

Na Uskrs posebno se je puno pjevalo i plesalo razna uskrsna kola nakon Svete mise. Vjerovalo se da će uskrsna kola doprinijeti zdravlju ljudi koji ih plešu i pjevaju. Ljudi su se odijevali što svečanije, te su se trudili imati barem nešto od nove nošnje na sam Uskrs jer svatko osjeća da je došlo blagoslovljeno doba i da počinje novi život. Mladi bi si čestitali razmjenjujući među sobom pisanice.

Na Uskrsni ponedjeljak je nastavak uskrsnog slavlja. Prijatelji i rodbina se posjećuju, blaguju i vesele se, a u nekim krajevima bila su posebno zastupljena proštenja uz svirku i veselje.