Cvijeće blagoslovljeno u Nedjelju Muke Gospodnje jamči razna čuda

Piše: Tomislav Matić

Katolici danas slave Cvjetnicu ili Nedjelju Muke Gospodnje. Cvjetnica je spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem kada ga je narod razdragano dočekivao mašući palminim granama. U našem narodu na Cvjetnicu rano ujutro vršio se obred umivanja u cvijeću. Voda u kojoj bi se umivalo donesla bi se u subotu uvečer, ulila u kakav lavor ili drveno korito i stavila bi se na neko skriveno mjesto. Ujutro, još prije svitanja djeca bi išla tražiti vodu, a ono dijete koje bi prvo našlo vodu dobilo bi jaje. U vodu se stavljalo raznog proljetnog cvijeća, ljubičica, zumbula, grančice drijenka i bršljana, jaje – a u novije vrijeme novčić, vjerujući da kada se umiju u toj vodi budu lijepi i zdravi kao cvijeće. Nakon umivanja vodu bi se zajedno sa cvijećem bacilo na krov kuće. Sve se to moralo obaviti prije izlaska sunca. Često puta bi ljudi rekli da se umivaju kako bi čovjek bio zdrav kao dren, djevojka lijepa kao fijolica (đurđica), a dijete da treperi i raste kao bršljan. Nakon umivanja ukućani se spremaju i odlaze u crkvu. Čita se Muka Gospodnja, te se blagoslivljaju grančice donesenog cvijeća, a u novije vrijeme u našim krajevima i grančica masline. U starije vrijeme u našim krajevima na blagoslov se nosilo raznog domaćeg cvijeća; cica mace, drijenak, češljugovina, procvjetalo vrtno cvijeće ili procvjetale grane vrbe i ostalog drveća, zumbuli i dr. Drijenak općenito simbolizira zdravlje, pa se vjeruje da svoju magijsku moć, zajedno sa ostalim cvijećem prenosi na kuću, ljude i zemlju.

Za procvjetalu grančicu vrbe vjerovalo se da ako se komadić na Cvjetnicu proguta, zaštitit će od grlobolje. Vjerovalo se da krmača neće pojesti svoje mlade kad ih oprasi ako se udari tri puta šibom od lijeske blagoslovljenom na Cvjetnicu.

Nakon mise grančice se nose doma te se zataknjuju za svetu sliku, kućnu kredu (tetivu), ili kakvo posebno mjesto u kući gdje bi se čuvale cijelu godinu. Vjerovalo se da blagoslovljene grančice pomažu kod nevremena. Za ružnog vremena uzelo bi se komadić grančice te bacilo u peć, a vjerovalo se da će tako blagoslovljeni dim rastjerati oblake i oluju. U nekim krajevima žena bi uzimala blagoslovljenu grančicu te bi križala njome oblake.

Dimom od zapaljene grančice žene bi liječile bolesnu djecu. U nekim krajevima na blagoslov bi se nosio cijeli svežanj grančica kako bi ih poslije ukućani stavili u kuću, staju, hambar sa žitom, u polje, ali i na grobove svojih pokojnika da bi uspjeh u gospodarstvu „išao prema gore“, da bi sve raslo.