Zove se Eva, dolazi iz Palešnika i prvakinja je Hrvatske u šahu. Ovo je njezina priča…

Prije nego što smo sjeli za stol u kafiću, Eva Mihaljević uspješno je odradila novi izazov za ŠK ‘Braslav Rabar’ iz Hercegovca te je u muškoj konkurenciji donijela bod u ukupnoj pobjedi. Iako izvana djeluje mirno i pomalo plaho, na šahovskoj ploči prava je lavica koja svojim suparnicima ne dozvoljava da dođu do daha.

Njezino zanimanje za ovaj misaoni sport krenulo je zahvaljujući ocu koji joj je i najveća potpora na njezinom putu.

-S pet godina sam svaku večer gledala tatu koji je igrao šah na laptopu. Promatrala sam ga kako je povlačio poteze i tako je sve počelo. On je bio prijatelj s Ivanom Fadljevićem koji je želio organizirati klub u kojem bi trenirala djeca, pitao ga je zna li neku curu koja igra šah i tata je mene doveo. Tako sam dobila svojeg prvog trenera – kazala je.

Eva je očigledno pokupila očeve gene, zavoljela je šah, koji prema nekim procjenama igra i do milijardu ljudi, a ona se može pohvaliti da je u tome sportu više nego uspješna.

Državna prvakinja

-Najveći uspjeh mi je što sam postala državna prvakinja do 17 godina, zatim prvakinja Hrvatske u ubrzanom šahu do 16 godina, druga do 15 godina, treća na državnom 2019. do 13. Nastupala sam na SP-u u Rumunjskoj i bila 33. na EP u Srbiji u ubrzanom šahu bila sam deveta – kaže nam Eva koju smo upitali koji joj je krajnji cilj u šahu

-Definitivno bi htjela biti u reprezentaciji Hrvatske, ali svake godine imam manji cilj. Ove godine bi željela postati ženska FIDE majstorica, ali polako’ – čvrsto stoji na zemlji djevojka iz Palešnika, sela iz općine Hercegovac.

-Igram za dva kluba, jedan je Braslav Rabar Hercegovac (3. liga) gdje igram u muškoj konkurenciji, a drugi je Konaki Novo Virje, ženska ekipa, natječemo se u prvoj ligi seniorki, bile smo šeste od osam, a kao kadetkinje bile smo druge na završnici PH – priča nam Eva.

Bez pomoći roditelja ne bi išlo, barem ne do ove razine na kojoj je sada….

-Šah je općenito sport za kojeg se manje čuje u medijima, ne financiraju klubovi, pomoć roditelja je nužna, posebno financijski – dodaje.

Bez obzira što joj šah oduzima dosta vremena, odlična je učenica koprivničke gimnazije

-Upisala sam sportsku gimnaziju kako bih mogla ići što više na natjecanja. Škola funkcionira, imam malo više izostanaka, ali sve ulovim. Da, prolazim s odličnim – ističe.

I u ovoj dobi je suočena s predrasudama oko šaha, je li sport ili nije?

-U sportskoj gimnaziji šah baš ne smatraju sportom pa je bilo malo predrasuda, ali sam imala najviše izostanaka zbog igranja na natjecanjima pa su shvatili i ostali da je to zaista sport kojeg morate naporno trenirati da bi se došlo do pravih rezultata – kaže Eva.

Upitali smo je kakav je njezin stil.

-Ja sam više napadački, mada sam bila u prošlosti još više ofenzivnija, sve davala u napad, ali sad sam se malo smirila s novim trenerom, primijenila nova otvaranja. Novi trener? Velemajstor Davor Rogić iz Slavonskog Broda – kaže.

U današnje doba visoke tehnologije, interneta i drugih tehničkih mogućnosti može se trenirati i na daljinu…

-Preko skypea treniram, sat i pol dva puta tjedno, a svaki dan i igram sama, jer to je nužno, morate i sami raditi, da bi se napredovalo. S bijelima volim kretati s pijunom na d4, a kao crna branim se sicilijankom – ističe.

Šahovski uzor?

-Ivan Šarić od hrvatskih šahista, a volim i svjetskog prvaka Norvežanina Magnusa Carlsena. Drag mi je i Rameshbabu Praggnanandhaa iz Indije.’

Ima li poruku za mlade?

-Šah razvija mozak, to sve stoji, igrajte šah –  jasna je bila Eva.

Kao što smo spomenuli veliku pomoć na njezinom putu i šahovskom odrastanju ima obitelj, posebno otac Igor. Eva ima još tri sestre, ali samo je ona zaplovila u šahovske vode.

-Čitava obitelj pokušava osigurati normalne uvjete svakome djetetu za ono sa čime se želi baviti. Eva je izabrala šah, ima potporu cijele obitelji, svi želimo da uspije kroz taj šah, da si osigura lakši i bolji život. Živimo u doba interneta, pratimo njezine mečeve od kuće. Nervoza je uvijek velika, teško nam je to pratiti, zaista stresno – govorio nam je otac Igor na čijem se licu moglo iščitati koliko je ponosan dok govori o Evi.

Mnogo rade na svojem imanju, bave se mljekarstvom i puno je odricanja kako bi Evi pružili najbolje moguće uvjete.

-Prošle godine na državnom kadetskom išao sam ja kao pratnja tjedan dana u Trogir, na juniorski PH u Splitu bila je supruga. Uvijek pokušavamo da netko ode s njom, ali ako nema prilike, plati se hotel, smještaj, hrana, da ima sve, ali nije ugodno pustiti je samu. No ponekad ne možemo pobjeći od takve situacije – kaže otac Igor.

I on otkriva da je šah financijski zahtjevan sport…

-Netko bi rekao da nije, ali iz vlastitog iskustva rekao bih da je zahtjevno, sada već treći trener s kojim radi na mjesečnoj bazi košta gotovo jednu prosječnu hrvatsku plaću. Sat treniranja je 25 eura – kaže Igor kojeg smo upitali tko je bolji, on ili kćer.

-Ne preferiramo igrati na turnirima, ako možemo želimo se izbjeći, ali znamo odigrati u slobodno vrijeme. Moram reći, iako je od mene učila sada bi ona meni bila dobar učitelj. Treba biti iskren – govorio je Igor i osvrnuo se na suradnju s trenerom

-S trenerom Davorom Rogićem kontaktiram gotovo svakodnevno, kao roditelj moram postavljati neka pitanja kako Eva radi, kako diše. Kaže da je trenutačno u sjajnom raspoloženju da mu je gušt raditi s njom i da očekuje u dogledno vrijeme velike stvari – kaže Igor.

Zbog nečega žale i on i Eva

-Prvo SP u Rumunjskoj na koje se kvalificirala. Ja sam rekao da bude bolja od 35. mjesta što je najbolji rezultat u posljednje vrijeme što je neka naša šahistica napravila na svjetskim prvenstvima. Trener je rekao da je to izuzetno jak turnir, dobar za učenje, napredovanje, nismo stavili nikakav imperativ na nju, nije bilo ni osnove na temelju rezultata koje su ranije na istim natjecanjima ostvarivali hrvatski šahisti – govorio je tata Igor u jednom dahu dok je Eva klimala glavom.

-Najveći žal je to što je mogla tamo biti među 15 ili 10 što bi bio ogroman uspjeh do 16 godina, nažalost malo pad koncentracije, ali i taj naboj s kojim je otišla pa je na kraju bila 33. Zaradila je rejting bodova, ali zaista je propustila veliku priliku, u drugom kolu je ispustila dobivenu partiju, nadigrala je djevojčicu iz Mongolije koja je na kraju postala prvakinja. Nakon šest kola ta djevojka je imala svih šest pobjeda, a Eva 4 od 6. Kad smo se čuli telefonski i Eva je osjetila da je propustila priliku. Nikad nećemo znati što bi se dogodilo da je dobila nju, sigurno bi podigla samopouzdanje. Trener je rekao da smo propustili šansu, da smo mi krivi, jer smo je oboje poslali u ‘ljetnom’ raspoloženju. Nadam se da će biti još prilika. – rekao je Igor.

Velika novčana ulaganja

-Moram reći da nisam zasad ni tražio pomoć od općine ili županije. Recimo za SP u Rumunjskoj, netko mora ići u pratnji, s njom je bila starija sestra, jer mora biti netko punoljetan. Obitelj je to koštalo 17 tisuća kuna, plus njima džeparac, može se reći da je iznos došao do 20 tisuća kuna, 11 dana su bile tamo. Imali smo pomoć Hrvatskog šahovskog saveza koji je platio kartu i smještaj za Evu, ostalo smo mi pokrivali. Išli smo i u Grčku na EP, ja sam bio sa Evom. Platio sam smještaj za sebe i avionsku kartu, 5 dana koštalo oko 7 tisuća kuna. Gledat ćemo da i ove godine ide na takva natjecanja (EP u Italiji do 17 godina). Cilj je da igra protiv jakih protivnica jer jedino tako može napredovati i nadamo se skrenuti pozornost šahovskog svijeta na sebe’ – kazao nam je Igor.

Bjelovarski list