Gužva oko sadnica, proizvoda malih OPG-ovaca do skupocjenih traktora
BJELOVAR – Sto tisuća kvadratnih metara izložbene površine, 400-tinjak izlagača iz desetak zemalja najkraći je rezime 24. Proljetnog međunarodnog bjelovarskog sajma koji se još danas održava na sajamskom prostoru Gudovac. Pažnju kao i uvijek na proljetnoj manifestaciji plijene traktori i kombajni. Neki su im se došli diviti, a neki i kupiti.
-Kupujem kroz EU fondove, a nešto se mora i svoje nadodati. Traktor kupujem i baš gledam što je najbolje za taj novac, a cijene su dosta velike, nabildane – kaže jedan od posjetitelja sajma.
Prodavači poljoprivredne mehanizacije ukazuju na to da su cijene otišle gore zbog poremećaja na tržištu. To koliko se i što kod nas kupuje diktiraju EU natječaji koji uz mogućnost obnove poljoprivrednog voznog parka nose i svoje probleme.
-Problem europskog novca je dugo čekanje na realizaciju projekata gdje nekada i po 18 mjeseci čekamo da kupac dobije rješenje, a u međuvremenu se promijene i cijena i model i kupac, sve se promijeni – navodi problematiku predstavnik jedne tvrtke poljoprivredne mehanizacije Darin Paradžiković.
Ono što se ne mijenja je da se na proljetnom sajmu uz skupe traktore mogu vidjeti i skupa goveda – salers i to unatoč tome što je na stočarskom dijelu naglasak na jesen. Tu francusku mesnu pasminu krasi jednostavnost uzgoja i isplativost, ali nešto ipak nedostaje.
-Nismo zadovoljni time što nas ima premalo. Nije lako motivirati osobito tradicionalne stočare koji su prestali uzgajati goveda, a uglavnom su to mljekari i nije ih lako vratiti u tu vrst proizvodnje jer su oni izgubili optimizam i vjeru u to – kaže predsjednik Udruge uzgajivača salers goveda Mirko Devčić.
Bok uz bok s velikima izlažu i mali proizvođači među kojima i mladi žabjački sirar Dejan Maciček koji je otvorio i mini siranu.
-Odlučili smo se obogatiti mlijeko koje proizvodimo i ponuditi ih tržištu koje zaista želi drugačije proizvode nego što se mogu kupiti u trgovinama – kaže Maciček.
Na sajmu najviše pažnje uz kvargl plijene jogurti posebice s okusom stracciatelle ili pečene jabuke s cimetom. Odmak od uobičajenog je napravio i Riki Borković s OPG-a Virovitički lješnjak koji uz sirove i tostirane lješnjake nudi i karamelizirane, ali i slane s paprikom, a upravo su sajmovi, kaže, idealni za otkrivanje toga što kupci žele.
-Na prošlom sajmu smo davali ljudima kombinacije lješnjaka i shvatili smo da su ljudi zainteresirani i za slatke i za slane i za ljute lješnjake i to je smjer u kojem ćemo se razvijati i dalje – otkriva Borković.
Samo naprijed ide i Zvonimir Kralić iz Đakova koji u, kako kaže, ravnoj Slavoniji ne uzgaja ni pšenicu ni kukuruz nego industrijsku konoplju i to već deset godina. Počelo je kada mu se razbolio djed kojem je pomoglo ulje od konoplje, nastupila je i kriza, a kako nisu željeli trbuhom za kruhom u neku drugu zemlju odlučili su Kralići iskoristiti zemlju koju imaju, krenuli u eko uzgoj industrijske konoplje i malo po malo došli do 40-ak proizvoda pod brendom Croaticana, prehrambenih, ali i kozmetičkih.
-Izdvojiti treba naš hit proizvod, uljni serum za lice koji je dobar i za mladu i za zrelu kožu, kremu za lice, anti-age serume, masažna ulja, čak smo razvili i mušku kozmetiku da bi se mogli i dečki ‘štrackati’ kao i cure, njegovati svoju kosu, bradu i lice – pun ljubavi prema onom što radi priča mladi Zvonimir.
Proizvode pri tome više kupuju mladi jer stariji su zbog riječi konoplja skeptični. Nepravedno jer industrijska konoplja je i na slavonskim ravnicama nekada bila uobičajena.