Sve ih je manje, no oni koji ostaju daju sve od sebe da očuvaju jezik i tradiciju

BJELOVAR – Trend sve manjeg broja stanovništava prati gotovo sve manjine na području Bjelovarsko-bilogorske županije, pa ni Albanci nisu iznimka. Danas ih na području županije živi 475, a popis stanovništva iz 2001. pokazuje da ih je bilo gotovo duplo više – 750. No, tada je to bilo dovoljno da ta manjina ima svoje manjinsko vijeće kao predstavničko tijelo. Na idućim izborima tako, svi pripadnici albanske manjine neće moći glasati za svoje predstavnike u Vijeću, jer je minimum za to tijelo – 500 stanovnika, čime zapravo 25 duša nedostaje Albancima da imaju svoje vijeće. No, unatoč tim ne baš optimističnim brojkama, predsjednik Udruge Zajednice Albanaca Bjelovarsko-bilogorske županije Skender Zogaj misli da mjesta za napredak ipak ima.

-Mi smo, kao i ostali manjinci, krenuli s idejom da pokrenemo mlade. 2018. kupili smo zgradu od 100-tinjak metara kvadratnih. U njoj imamo Kulturni centar s bibliotekom, narodnim nošnjama, salom za vježbanje KUD-a koji isto trenutno ne funkcionira idealno jer nema dovoljan broj članova. Nastojimo održati i okupljati mlade na raznim manifestacijama – kaže Zogaj i napominje koji su najvažniji datumi koje Albanci obilježavaju redovito.

-Dan zastave Republike Albanije je 28. studenog. Obilježavamo i neovisnost Kosova, 17. veljače. No, ove godine nismo to posebno obilježili, jer je fokus bio na postavljanju kipa Majke Tereze ispred bjelovarske bolnice. Zahvaljujemo se županiji i upravi bolnice što su nam našli prostor. Ovo podneblje nju jako poštuje, svima je značajna, nama je značajno što je bila i Albanka – s ponosom ističe Zogaj i priča kako su većinu projekata u suradnji radili Vijeće i Udruga, a sad kad su bez vijeća ostali, bit će malo teže. No, siguran je, naći će se pojedinci koji će ih poduprijeti, pa i Saborska zastupnica i predstavnica albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine Ermina Lekaj Prljaskaj.

Naime, uz potporu krovne zajednice Albanaca u Zagrebu i saborske zastupnice, i dalje će s radom nastaviti djelatnica koju su zaposlili u svom Kulturnom centru.

-U Centru smo zaposlili jednu osobu na pola radnog vremena, ona brine o održavanju okoliša i prostorija centra i radi administrativne poslove. Tako smo zaposlili barem jednu osobu albanskog podrijetla – priča i dodaje kako mu je posve jasno zašto su se i Albanci odselili, kao i pripadnici ostalih manjina ili većine – samo su htjeli bolje za svoju obitelj.

To isto žele i oni, pa se maksimalno trude animirati i djecu i mlade. Zato ne čudi da se albanski do prije koju godinu učio i u školama.

– Pokrenuli smo škole po modelu C, u Velikoj Pisanici, Novoj Rači i Bjelovaru, pa su djeca mogla učiti albanski u školama, no nakon par godina i to se ugasilo, jer su se roditelji odselili i interes se smanjio. Trenutno nemamo školu, jezik se uči u obitelji, ali opet, veliki broj mladih se i asimilira, sve manje djece razumije materinji jezik – priča i za kraj pojašnjava kako jezik još uvijek živi, no u pomalo izmiješanim varijantama.

-Kad čujete mlade Albance da pričaju, oni pričaju na hrvatskom, stariji samo na albanskom, a ova srednja generacija miješa i jedan i drugi jezik. Ali u konačnici, bitno je na kraju da se razumiju – zaključuje kroz smiješak.