‘Romska kuća u Maglenči čuva kulturnu baštinu našeg naroda, a sa stereotipima se i dalje borimo…’

VELIKO TROJSTVO – Iako ih je prije Drugog svjetskog rata bilo preko 30 tisuća u ovim našim krajevima, na području Bjelovarsko-bilogorske županije danas živi tek 480 deklariranih Roma Lovara. Sa skupinom Roma Šijaka i skupinom Roma Bajaša koji žive u Grubišnom Polju ih je u županiji 1800. Malo je to, posebno kada se u obzir uzme da su Romi jedina nacionalna manjina čiji broj raste na nacionalnoj razini, no u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji sve je manje pripadnika te nacionalne manjine. Otišli su i oni van, trbuhom za kruhom, priča nam naš sugovornik, Goran Đurđević, predsjednik Udruge Roma Lovara i predstavnik Roma na razini Bjelovarsko-bilogorske županije.

Kao i druge manjine, jasno, i njihov je problem asimilacija, pa se sve manje Roma deklarira kao pripadnici manjine. No, kad su tek naselili ove prostore, nije bilo tako i moglo bi se reći kako su oni duboko utkani u povijest Hrvatske, ali i Bjelovarsko-bilogorske županije.

– Romi Lovari su tu od prvog pojavljivanja Roma na ovom prostoru. Najviše je bilo Roma Lovara, koji su autohtoni hrvatski Romi. Prvi put se pojavljuju u Dubrovačkoj Republici, u 14. stoljeću. To znamo jer su prezimena pronađena u arhivu grada Dubrovnika, ona koja mi danas nosimo. Lovari su se bavili trgovinom, a riječ “love” po kojoj se nazivaju, na romskom znači novac. Većinski narod je preuzeo tu riječ, a ne znaju da je romska. To je dokaz koliko smo duboko upisani u samu povijest Hrvatske – priča Đurđević.

Da su se Romi doista dobro asimilirali, dokaz je dakle i dosta malen broj pripadnika te manjine u BBŽ. Ipak, trude se očuvati svoje blago 

– Naša misija, Udruge Lovara – Romska kuća sa središtem u Maglenči je sačuvati kulturnu baštinu autohtonih hrvatskih Roma, preko prikaza arhitekture tradicionalne romske kuće, stalnog dvojezičnog postava o povijesti i običajima Roma, a i pisanja takvih publikacija – pojašnjava naš sugovornik koji napominje kako i danas postoje određeni stereotipi vezani uz manjine, no ipak je postignut veliki uspjeh u mirnijem suživotu Roma i većinskog naroda.

– Pisao sam izvješće pravobraniteljici i rekao da, ako i dolazi do kakvih problema, to uglavnom ima veze s pojedincima. Oni ponekad ostavljaju zlobne komentare na društvenim mrežama, gdje se Romi opisuju kao lopovi i neradnici, ali ne u tako velikom broju kao nekad. Čak i bogati i moćni Romi etiketirani su kao neradnici koji imaju puno – priča i dodaje kako su to ipak izolirani slučajevi stereotipa koje Romi trpe.

On sam, ima ured u sklopu Romske kuće u kojoj mu se pripadnici manjine mogu obratiti i dobiti pomoć. Dobru suradnju ističe i s Gradom Bjelovarom i Bjelovarsko-bilogorskom županijom.

Romi, napominje Đurđević, nemaju svoju matičnu zemlju, ali su sačuvali jezik – Nema pisanih zapisa na našem jeziku, ali ono što imamo snimljeno i očuvano, je na lovarskom jeziku. Dio građe čuva se na Filozofskom fakultetu. No, nitko nije uspio to složiti na lovarskom dijalektu, već je to islamski dijalekt. Van Hrvatske, u svijetu, sve publikacije su pisane na lovarskom – kaže i dodaje da se izdavanjem publikacija, dvojezičnih knjiga i brošura i čuva jezik.

No, to se radi i kroz obilježavanja određenih događaja – I ove godine održavamo tradicionalno Proljeće na Bilogori, za vrijeme Đurđeva. Imamo jurjevdansko umivanje, 23. travnja kada pada sveti Juraj, zaštitnik putnika i stoke. Naime, Romima su od velikog značaja konji koji se tada posvećuju – priča i napominje kako će tada izaći i dotisak njihove knjige o tradiciji Roma.

Pitamo ga za kraj i kako doskočiti opadanju broja manjinaca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, pa i Roma.

– Ja, kao predstavnik romske nacionalne manjine u BBŽ, pokušavam probuditi svijest mladih Roma da se deklariraju kao Romi, da se na srame svoje povijesti i tradicije. Tim više što na nacionalnoj razini, kod obrazovanja i zapošljavanja, mogu dobiti i određene beneficije kao pripadnici manjina – pojašnjava nam i poziva sve zainteresirane da kod njega saznaju informacije, ne samo o prednostima koje imaju kao manjina, već i o običajima i tradiciji najdugovječnije manjine u Hrvatskoj.