Kako je biti Hrvat u općini gdje prevladavaju stanovnici drugog, inače manjinskog naroda?

KONČANICA – Iako malena, Općina Končanica koja se nalazi između Velikih Zdenaca i Daruvara, pomalo je posebna po svom sastavu. Tamo, naime, većinski narod u Hrvatskoj, Hrvati, zapravo su manjina. Oko 60% stanovnika te Općine i pripadajućih sela pripadnici su češke, srpske, slovačke i mađarske manjine. Dakle, postotak Hrvata u Općini je oko 40%, a jedan od njih je i čelni čovjek, Zlatko Bakunić.

– Ja sam rođen u Slatini. Kroz školovanje, u Zagrebu sam upoznao suprugu. Kad mi se kćer rodila, 1981., vratili smo se u Končanicu. Radio sam u Bjelovaru 8 i pol godina, a krajem 1989. sam prešao u Daruvar. Do 2004 sam radio tadašnji posao, a istovremeno bio i načelnik volonter dva mandata. Onda jedan mandat nisam bio načelnik i onda sam se, kad sam prestao raditi u telekomunikacijama, vratio u politiku – priča nam svoju priču načelnik koji naprosto voli činjenicu da su oni tako posebna Općina u kojoj nikad nije bilo nekih problema, jer nacionalnost nije razlog za sukob.

– Meni Končanica nije neobična kao mjesto gdje je manjina zapravo većina. Moja žena je Čehinja. Nikad se nisam osjećao nešto posebno drugačije, kao Hrvat u Končanici. Uostalom i pripadnici manjine mene su dobro prihvatili, kad me i dalje biraju za načelnika – priča načelnik i pojašnjava kako je Općina doista vrlo šarolika.

Naime, u samom mjestu Končanici i Brestovcu, kao i Otkopima, pretežno žive Česi. U Stražancu i Šupljoj Lipi žive Hrvati, Imsovac čini većinsko srpsko stanovništvo, dok je Dioš, kaže, miješan. I ne vidi u tome nikakve probleme.

U Općinu su prvo došli Srbi, a nakon njih i Česi, koji su se i postavili kao starosjedioci. Zadnji su došli Hrvati i to Zagorci, koji su stigli nakon 2. Svjetskog rata, kada se selilo iz Zagorja. Njih je najviše u Šupljoj Lipi i Stražancu, koje lokalci i zovu Zagorska sela. I sam načelnik, iako nije Zagorac, učlanio se u Zavičajni klub ‘Kaj v srcu’ koje djeluje u Grubišnom Polju .

– Kad imamo neke manifestacije, sudjeluju svi. Hrvati tu nemaju KUD, no imamo KUD Pougarci koji okuplja Hrvate iz Bosne i oni nastupaju. Kad imamo Dane Češke kulture, zovu se svi, i Pougarci i Srpsko kulturno društvo Prosvjeta. Na Imsovačke susrete Srbi zovu češke KUD-ove i svi se odazovu. Drago mi je da svatko čuva svoju tradiciju. Svi oni djelomično su sufinancirani iz Općinskog proračuna, osim Pougaraca, njih financira u cijelosti Općina – priča načelnik.

U Općini je i jedna škola, Češka osnovna škola Josipa Ružičke. Pitamo ga što to znači za one koji ne pričaju češki?

– Iako je “češka”, nastava se u određenim selima odvija na hrvatskom, a i nastava se od 5 do 8 razreda odvija na hrvatskom jeziku. Imamo i češki vrtić, no u njega idu baš sva djeca s područja Općine čiji roditelji to žele – kaže i sam priznajući da su i njega malo pogurali u češke vode, jer je jezik naučio.

– Razumijem gotovo sve, ne pričam pravilno, ali se služim tim jezikom. Često idem u Češku i komuniciram s njima. Ipak, neke riječi ne znam što znače, ali ponekad ni moji lokalni Česi neke riječi ne razumiju – priča nam kroz šalu.

Napominje kako svi oni skladno žive u Općini i čine jedan, u američkom stilu, pravi “Melting pot”.

– Ja mislim da sve dobro funkcionira. Suživot je dobar i nema razloga da ne živimo svi sretno skupa. Na stranu pojedinačni ispadi, ali mislim da se dosta dobro slažemo kao stanovnici malene Općine. Ja se osjećam ugodno baš u svim dijelovima općine, a vjerujem da je i drugima tako. Ne vidim zašto se netko ne bi osjećao – zaključuje načelnik ove raznolike, ali zanimljive Općine.