Bjelovar ima čak 4 specijalista hitne medicine: Donosimo priču o dream teamu našeg OHBP-a

 

Opća bolnica Bjelovar odnedavno ima čak četiri specijalista hitne medicine. Brojka je to kakvom se može podičiti malo koja opća bolnica u Hrvatskoj, no ova četiri mlada liječnika upravo su našu bolnicu prepoznala kao poželjno mjesto rada. Njihova imena su Iva Plevnik Žaja, Martina Zadravec, Adam Gael Aqbarawi i Vedran Omerhodžić koji je i voditelj ovog odjela posljednjih godinu dana. Njih četvero zajedno s anesteziologinjom Svetlanom Momčilović čine dream team bjelovarskog Objedinjeg hitnog bolničkog prijama. Kada kadrovski kompletiranom timu, kojeg osim liječnika čine i medicinske sestre te nemedicinsko osoblje, dodamo i novi moderni prostor nove zgrade bolnice gdje je ovaj odjel nedavno preseljen, suvremenu medicinsku opremu, dobivamo odjel OHBP-a kakvim se Bjelovar zaista može podičiti. Ovaj odjel upravo slavi deset godina postojanja.

Prije nego je oformljen, pacijenti su pomoć u hitnim situacijama tražili po različitim odjelima ovisno o tegobi pa je postojao čitav niz malih hitnih ambulanti koje su, u slučaju bjelovarske bolnice, bile razbacane u nekoliko objekata. Osnutkom OHBP-a svi hitni pacijenti pomoć dobivaju na jednom mjestu što je izuzetno važno jer vrlo često pacijenti dolaze s tegobama čije liječenje zahtijeva suradnju liječnika različitih specijalizacija.

Bez pauze

– Posljednjih deset godina naši kolege i mi smo tu za pacijente od 0 do 24 svakoga dana bez prestanka. U tih deset godina, kroz ovaj odjel je prošlo 227 tisuća pacijenata. Svakoga dana pomoć potraži stotinjak pacijenata. Na dan otvorenja odjela u novoj bolnici pregledali smo 145 pacijenata u 24 sata. To je enormno velika brojka. Nažalost, statistika kaže kako čak 85 posto pacijenata koji traže hitnu pomoć zapravo nisu hitni pacijenti, a to je najveći problem objedinjenih hitnih bolničkih prijama ne samo kod nas, već u čitavoj zemlji. Naime, tempo je takav da paralelno pomoć prima 10 ili 15 pacijenata, a još deseci njih u čekaonici tek čekaju da budu pregledani. Naš je zadatak u svakom trenutku po pravilima struke ispravno trijažirati pacijente tj. odrediti prioritete zbrinjavanja pacijenata, kao i kontroliranje cjelokupne situacije na odjelu kako ni u jednom trenutku ne bi došlo do ugroze zdravlja korisnika koji su od nas zatražili pomoć – napominje Omerhodžić. Svakodnevno, u hitni se prijem javi velik broj pacijenata čija stanja traju tjednima, kronične su prirode ili su naprosto rješiva na primarnoj razini zdravstvene zaštite što bolnica nije.

Kantica za sve

-Nažalost, mi smo kao slijepo crijevo našeg zdravstva ili, ukratko rečeno, kantica za sve. Tako će biti dok se u zdravstvo ne uvede red. Osim toga, važno je da uz pojam „prava pacijenata“, upoznamo i termine odgovornosti za vlastito zdravlje i odgovornosti korištenja zdravstvene zaštite. Sada imamo velik broj pacijenata što rezultira dugim čekanjima, a to pak vodi do čestih prigovora na tu duljinu čekanja, a nerijetko i do verbalnih napada na nas. No zamislite samo koliko je vremena potrebno da svakog pacijenta pozdravite, uzmete anamnezu, zadate pretrage, pričekate nalaze i na kraju otpustite kući. Osim toga, pacijenti još nisu prihvatili činjenicu da mi nismo banka pa kod nas neće uzeti broj i biti prozvani u ambulantu prema redu dolaska. Svaki pacijent prvo prolazi postupak trijaže nakon koje on dobiva svoje mjesto u jednoj od pet kategorija ovisno o hitnoći. Naravno, oni koji su u težem stanju imaju prioritet. Netko tko dolazi s dvotjednim kašljem će sigurno preživjeti i mi ga ne možemo smatrati hitnim pacijentom za razliku. S druge strane, pacijenti koji su doživjeli prometne nesreće moraju pomoć dobiti odmah jer su životno ugroženi. Naše reanimacije ponekad traju sat ili dva i za to vrijeme nas nema ni za što drugo. To pacijenti, nažalost, ne razumiju pa onda dolazi do njihovog nezadovoljstva – pojašnjava doktor Omerhodžić način funkcioniranja rada bolničke hitne. Uz nju, u Bjelovaru postoji i vanbolnička hitna, odnosno županijski Zavod za hitnu medicinu koja bi, osim što izlaze na teren, trebala u svojoj ambulanti sanirati manje hitne tegobe koje ne zahtijevaju bolničku razinu zbrinjavanja kao što su razna akutna bolna stanja poput križobolje ili boli u uhu. Ipak, pacijenti su navikli dolaziti u OHBP. Također, dio pacijenata koji dolaze kod nas svakako bi trebao pomoć dobiti kod svojih liječnika obiteljske medicine. Nerijetko se događa da upravo ti liječnici svojim pacijentima pišu C2 uputnice i šalju ih u OHBP, bez prethodne obrade na razini primarne zdravstvene zaštite, a često i bez jasnog razloga upućivanja tj. bez hitne indikacije. Jedan od razloga velikih problema je i taj što pacijenti vole preskočiti svoje liječnike obiteljske medicine zbog svoje komocije ili pak zbog izbjegavanja dugih lista čekanja za pojedine pretrage i opet doći u OHBP kako bi sve potrebno obavili na jednom mjestu u samo nekoliko sati. Kada se tome doda i veliki broj pacijenata treće životne dobi iz udomiteljskih obitelji i domova za starije i nemoćne koje u žargonu može nazvati i bumerang pacijentima budući da se opetovano vraćaju, dobivamo pravi kaos na OHPB-u koji tamošnje osoblje svakodnevno iscrpljuje.

Ljudi su ključ

Ono što ih vodi naprijed iz dana u dan je ljubav prema hitnoj medicini i želja da pomognu potrebitima. Upravo su to bili glavni motivi zbog koji je specijalistica hitne medicine Iva Plevnik Žaja birala baš ovu specijalizaciju.

– Za vrijeme staža sam prošla sve odjele OB Bjelovar kao i svi drugi mladi liječnici, a na tom putu se i razvila ljubav prema hitnoj medicini. Raditi ovdje je izuzetno izazovno i dinamično. Puno komuniciramo s našim pacijentima, a svaki dan donosi nešto novo – nove ljude, nove priče… Ovako velik broj pacijenta zadaje itekako brzi ritam rada što je na dugi rok vrlo iscrpljujuće, no mlad smo tim, svi smo puni entuzijazma i zapravo uživamo u svakom radnom danu bez obzira na sve – ističe doktorica Plevnik Žaja dodajući kako osjećaj kada nakon napornog radnog dana odlaze svojim kućama, a znaju da su nekome toga dana pomogli nema cijenu. I upravo su pacijenti ti koji im daju vjetar u leđa i kada je teško i naporno.

-Sjetim se pacijenta koji je ovdje bio nesvjestan i sebe i nas. Nakon OHBP-a je u jedinici intenzivnog liječenja proveo još 15 dana, a kada je otpušten kući i kada se oporavio, čovjek je došao stisnuti mi ruku i reći hvala. To su trenuci koji nam potvrđuju da smo na pravom putu i koji ispunjavaju sve nas srećom. Upravo je u toj pomoći čovjeku sva ljepota ovog posla. Kada tome dodamo da smo zaista mlad i entuzijastičan tim, da imamo sjajan novi prostor i suvremenu opremu, ali i podršku ravnateljice bez koje ne bismo mogli biti toliko uspješni, onda lako dolazimo do zaključka da ovdje lijepo raditi – ističe doktor Omerhodžić koji upravo zbog posla iz Zagreba svakodnevno putuje u Bjelovar već devet godina. Svoju donedvnu adresu bjelovarskom zamijenila je i doktorica Zadravec koja je u Opću bolnicu Bjelovar stigla kao specijalistica hitne medicine iz Vinogradske bolnice. Doktor Aqbarawi je francuski državljanin koji također već godinama radi u Bjelovaru, a živi na relaciji Bjelovar-Zagreb. Svi su oni tu jer su zadovoljni radom u bjelovarskoj bolnici i upravo su zato sjajan tim koji će i budućnosti biti nositelj OHPB-a bjelovarske bolnice. U svom pogledu na budućnost nisu zaboravili ni svoje početke. Svi su oni prva znanja iz hitne medicine dobivali od dojučerašnje šefice bjelovarskog OHBP-a doktorice Karmele Caparin koja je danas u mirovini. Kako kažu, iako je doktorica Caparin specijalistica infektologije, u hitnoj medicini rasli su upravo uz njezine savjete. Uz doktoricu Caparin na koju danas gledaju s puno poštovanja, ovaj odjel ne bi bio to što je da nema medicinskih sestra, tehničara i svog drugog osoblja na čelu s glavnom sestrom Sanjom Kozić koja, otkrivaju, sve o ovom odjelu ima u malom prstu.

-Možete vi imati prostor i opremu, ali ljudi su važni. Mi imamo ljude, znanje, entuzijazam, suvremenu opremu, moderan prostor. Bjelovar je mali i lijepi grad koji već danas ima sve preduvjete za kvalitetan i miran život. Zagreb je blizu, a kada se izgradi nova cesta, vremenski će biti i bliže. Sve su to odlični preduvjeti koji privlače mlade liječnike, a mi se nadamo da će netko od njih uskoro poželjeti specijalizaciju iz hitne medicine i svojim dolaskom povećati naš mali hitni tim – zaključuje doktor Omerhodžić.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.