‘Pronađite ženu na pločama naziva ulica’ bi mogla biti zahtjevnija nagradna igra

U2 je još 1987. otpjevao svoj hit “Where the streets have no name”. No, ulice kod nas imaju ime, ali uglavnom ono muškaraca, stoga je u Zagrebu i pokrenuta inicijativa ‘Trgni se za ravnopravnost’ kojom se traži da se Trg hrvatskih velikana simbolično podijeli na dva dijela i da se jedan zove Trg hrvatskih velikana, a drugi Trg hrvatskih velikanki. I nije hrvatska metropola po nevidljivosti žena jedinstvena, većina gradova ima muško lice. Iako su i žene zaslužne za neka od najvećih književnih djela, društvenih postignuća i znanstvenih otkrića, na imenima ulica i trgova su i dalje nevidljive. Poražavajuć je podatak da manje od dva posto ulica hrvatskih gradova nosi ime po ženama. U Čazmi i Grubišnom Polju ni toliko jer u ta dva bjelovarsko-bilogorska grada ni jedna jedina ulica ne nosi žensko ime. Garešnica ima tek dvije ulice nazvane po ženama, odnosno 4,16 posto od ukupnog broja, Daruvar njih tri što čini 5,66 posto ukupnog broja ulica, a i za Bjelovar je kod imenovanja rodna ravnopravnost enigma, od 326 ulica samo njih 11, dakle 3,37 posto, nosi ime po nekoj ženi. Takve su brojke pokazatelj odnosa moći, odraz položaja žena u današnjem društvu.

-Mislim da je to stvar cijelog društva koje je patrijarhalno, pa se žene više bave civilnim društvom i civilnom radom – tumači gradska vijećnica Danijela Hajdinjak Prihić.

Od bjelovarskih 11 pri čemu sveta Ana ima i ulicu i prilaz, većina ‘ženskih’ ulica nosi naziv po nekoj od svetica ili blaženica. Čak ni bjelovarska likovna velikanka Nasta Rojc nema vlastitu ulicu već ju dijeli s ocem. Naše sugovornice su složne da ona zaslužuje svoju ulicu, da bi ju trebala dobiti i Emilija Holik, ali one nisu jedine koje su zadužile Bjelovar.

-Bjelovarska profesorica Boža Tvrtković definitivno zaslužuje ulicu sa svojim imenom, tu su i utemeljiteljica grada Marija Terezija, humanitarka Danica Bilić, potom književnica koju su zvali bjelovarskom Ivanom Brlić Mažuranić, Karla Kolesarić kao i profesorica Višnja Tekajić – navodi pedagoginja i predsjednica udruge Budem Ornela Malogorski.

S tim da se Bjelovar može ponositi ženama koje su ga zadužile slaže se i knjižničarka Snježana Berak koja izdvaja svoju favoritkinju za koju drži da zaslužuje svoju ulicu, knjižničarku Zlatu Škrbinu.

-Ona je zaslužna za uvođenje igraonice predškolaraca u knjižnicu, prije toga i za otvaranje dječjih odjela, pa i za uvođenje bibliobusne službe. Sljedeća osoba koju bih predložila je poznata teta Dana, Dana Paripović koja za radnog vijeka i poslije njega u mirovini bila vezana uz rad s djecom – kaže Berak.

Puno je i onih izvan Bjelovara po kojima bi se mogle zvati ulice poput primjerice Vesne Parun, a u gradu glumačkog festivala zašto ne i Ene Begović, kaže Berak. Kandidatkinja ima, pitanje je ima li i volje.