Hrvatsko žensko pismo ‘legalizirano’ je u stanu književnice koja je živjela i stvarala u Bjelovaru

Danas se o njima gotovo uopće ne govori, no Bjelovar je tijekom prošlog stoljeća imao više predstavnica ženskog pisma koje su intenzivno pisale i objavljivale književna djela. O Karli Kolesarić, zaboravljenoj „bjelovarskoj Ivani Brlić Mažuranić“, već smo pisali, a otprilike u isto vrijeme stvarala je i Zdenka Jušić-Seunik, književnica koja je dio života provela u Bjelovaru. Ona je rođena 23. svibnja 1905. godine u Zagrebu, dok je Gimnaziju pohađala u Bjelovaru i Zagrebu. Po zanimanju je bila knjižničarka, radila je i kao korektorica, a prve književne korake napravila je upravo u Bjelovaru, surađujući s listom Nezavisnost dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Zdenka Jušić-Seunik pisala je intenzivno, a knjige je počela izdavati tridesetih godina prošloga stoljeća. Za života je objavila tri romana – U godini kušnje, Svojim putem i Jedna žena, kao i više zbirki pjesama te pripovijedaka za djecu. Jedna od njezinih najpoznatijih knjiga jest zbirka pripovijesti za djecu Vode su pjevale čiju naslovnicu iz popularna Biblioteke Vjeverica pamte i mlađe generacije. Dječji radovi Jušić-Seunik objavljivani su i u osnovnoškolskim čitankama.

Kad je riječ o djelima za odrasle, najdraže su joj bile kratke forme, pripovijetke u čijem središtu je obični, mali čovjek. Kroz crtice iz svakodnevnog života, najčešće opisuje teške sudbine pojedinaca. Uglavnom su to žene koje su i glavne junakinje njezinih romana. Tako, primjerice, u svom prvom romanu U godini kušnje opisuje život izvjesne Krište koju udaju protiv volje, no ona pobjegne u Ameriku, da bi se ponovno vratila u domovinu i postala uspješna poslovna žena koju svi cijene. U romanu Svojim putem pratimo sudbinu novinarke i književnice koja je ujedno majka i supruga, dok u romanu Jedna žena piše o ženskoj samoći.

Oštra muška kritika

Muška kritika nije bila naklonjena njezinu stvaralaštvu. U pregledu bjelovarske književnosti Mirisi iscrpljena vala književni povjesničar i kritičar Ilija Pejić citira kritiku Ljubomira Marakovića koji njezin roman U godini kušnje opisuje kao „plitak i neuspio“, dok Stanko Korać tvrdi kako je djelo pretrpano sitnicama „koje nisu funkcionalno uklopljene u cjelinu“. Daleko je to istine, složit će se današnji kritičari. No, u ono vrijeme muški autori nisu blagonaklono gledali na žene koje pišu, što možda najzornije dočaravaju javne kritike rada Marije Jurić Zagorke iz pera A.G. Matoša ili K. Š. Gjalskog koji su joj poručivali da se „ostavi pera i lati kuhače“. Slično su prolazile i hrvatske slikarice kad bi njihov rad stali kritizirati muške kolege. No, o vrijednosti djela Zdenke Jušić-Seunik ponajbolje govori činjenica da su prevođena na albanski, bugarski, češki, mađarski, njemački, slovački, slovenski, talijanski i ukrajinski.

Jušić-Seunik odlično se snalazi u kratkim formama i slikanju sudbina u kojima svatko od čitatelja može pronaći nešto poznato ili blisko. Njezino stvaralaštvo Ilija Pejić uspoređuje s onim Ede Špoljara.

-Sličan je svijet gradila Zdenka Jušić-Seunik. Mikro svijet obiteljskog doma. Skučen prostor, ali dovoljno velik za sve patnje ovoga svijeta. Mali ljudi, mali životi, detalji, fragmenti, varijacije i uvijek lirska raspoloženja. U svijetu je malo ljubavi, suosjećanja, opraštanja, uvažavanja… – piše Pejić.

Posebnu analizu zaslužuju djela Zdenke Jušić-Seunik koje je pisala za najmlađe i koja je publika sjajno prihvatila.

-Zdenka Jušić-Seunik ustrajno je i sustavno u svojim lirski obojenim crticama, bajkovitim i slikovitim, a k tome i misaonim, izgrađivala svijet djetinjstva pun čuđenja, iznenađenja i iskrenog divljenja svemu: pčeli, ruži, jabuci, leptiru, maćuhici, vjetru… Dječja prijateljstva i druženja, dragi likovi majki, baka, djedova, braće, sestara… Život, iskušenja, prve suze, prva odustajanja, škola, brige… – piše Ilija Pejić o stvaralaštvu bjelovarske književnice koje je bilo namijenjeno najmlađima.

Društvo hrvatskih književnica

Zdenka Jušić-Seunik samo je jedna od pripadnica sve ozbiljnije vojske hrvatskih književnica u prvoj polovini prošloga stoljeća. Dok je muška kritika prema njima često vrlo oštra i podcjenjivačka, autorice se međusobno okupljaju te jedna drugoj daju podršku. To zajedništvo kulminiralo je 1936. godine, kada je „rođen“ Klub hrvatskih književnica. Osnivačka skupština održana je 20. studenoga upravo u stanu Zdenke Jušić-Seunik, u Martićevoj ulici broj 10 u Zagrebu, a ona je odabrana i za prvu predsjednicu Društva.

Iz zapisnika sa skupštine koji se čuva u Državnom arhivu vidi se kako su na osnivačkoj skupštini bile i književnice Erna Krajačić, Sida Košutić, Ivanka Laszowski, Dora Pfanova, Vera Luketić, dr. Zdenka Smrekar, Božena Begović, Zlata Kolarić-Kišur, Marija Jurić Zagorka, Fady Martinčić i Stanka Vrinjanin, sve iz Zagreba, a kao osnivačice navode se i dr. Zdenka Marković, Jagoda Truhelka, Camilla Luzerna, Ivana Brlić-Mažuranić i Antonija Kassowić-Cvijić iz Zagreba, zatim Frida Sučić iz Gunje, Kazica Bošnjak iz Slavonske Požege, Erna Kramarić iz Ludbrega i Štefa Jurkić iz Sarajeva.
U zapisniku sa skupštine stoji da je „nekoliko mlađih književnica sazvalo lijep broj hrvatskih spisateljica, ponajprije na nevezane razgovore, a konačno na sjednicu na kojoj je Zdenka Jušić-Seunik razložila svima prisutnima potrebu osnutka zasebnoga društva hrvatskih književnica…, zato što je ovakova organizacija, u prvome redu, u interesu širenja naobrazbe i kulture naročito među ženskim svijetom, a u drugom redu, što se osjeća potreba da i spisateljice imaju svoju organizaciju, koja će štititi njihove interese.“

Društvo je odmah pokrenulo i vlastitu nakladu koja je bila namijenjena isključivo za žensko pismo, a prva knjiga koju su tiskale je već spomenuti roman Zdenke Jušić-Seunik Svojim putem.

Iako je ondje živjela i počela ozbiljnije stvarati, u Bjelovaru ova autorica danas nema „svoju“ ulicu, trg, a u javnosti je se gotovo ne spominje. No, svi oni koji odluče zaviriti u zanimljiv svijet njezinih djela i istražiti taj bogati opus, u Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ mogu naći gotovo sve njezine dosad objavljene naslove, kao i Almanah Društva hrvatskih književnica u kojem također ima njezinih, ali i radova drugih bjelovarskih autorica.