Marijanine ruke stvorene su za čuda. Nekad je to čaroban kostim, nekad lutka, a najčešće zagrljaj baš kad ti treba!

Posljednjih 12 godina Bjelovarsko kazalište bez nje je nezamislivo. Najmlađim glumcima ona je zamjenska mama, a oni stariji zovu je dobrim duhom kazališta. Ona je Marijana Hanževački, čarobnica koja od jeftinih krpica iz second hand dućana stvara neponovljive kostime, scenografiju i lutke. Uz voditeljicu Margaretu Maju Fabičević i tehničkog voditelja Mirka Benkusa, Marijana je s godinama postala jedno od zaštitih lica Bjelovarskog kazališta.

-Stigla sam ovamo prije puno godina, mislim da je to bila 2010. Kako sam bila nezaposlena, javila sam se za gradski program javnih radova. Maja je u to vrijeme bila u potrazi za osobom koja će za kazalište izrađivati kostime, a kako sam po zanimanju krojačica, ušla sam u uži krug – priča nam Marijana.

U šali kaže kako ju je Maja odabrala zato što je imala vlastiti šivaći stroj, no Maja je spremno demantira, napominjući kako su odmah „kliknule“.

-Prije toga razgovora za posao nikad se nismo vidjele, no čim smo počele razgovarati, znala sam da je to to. Bila je to najbolja moguća odluka, a Marijana i ja danas jedna drugoj završavamo rečenice. Nema bolje krojačice od nje. Što god ja smislim, ona sašije i napravi, a konačan ishod uvijek bude bolji od onoga što sam ja prvotno isplanirala – kaže Maja.

Marijana se toliko zaljubila u kazalište da je i nakon završetka javnih radova nastavila raditi onamo volonterski. Nije joj to bilo prvi put da na taj način pomaže drugima. Volontirala je i u Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar. Prije nekoliko godina konačno su se stekli uvjeti za njezino zapošljavanje u kazalištu, a rezultat njezina rada vidljiv je na svakom koraku.

-S obzirom na ograničena sredstva, materijale za kostime i ostalo što nam je potrebno Maja i ja najčešće kupujemo i second hand dućanima pa onda te krpice prekrajam i prerađujem sve dok ne dobijemo baš ono što nam treba za predstave – priča nam Marijan koja trenutno izrađuje lutke za novu predstavu bjelovarskih lutkara.

-To je vrlo izazovan posao. Mora se paziti s odabirom materijala, punjenjem. Naime, prilikom izrade valja imati na umu kako će se lutke „ponašati“ na pozornici kako bi bile što uvjerljivije, nije dovoljno samo ih napuniti vatom ili nekim drugim materijalom – kaže Marijana.

Kao jedan od najvećih izazova u kazalištu navodi izradu scenografije za dječju predstavu Priča o Srećku i Grizeldi.

-Maja je negdje pronašla sliku koja joj se jako svidjela, s hrpom detalja, i zaključila je kako bi to bila sjajna pozadina za scenografiju na platnu dugačkom čak četiri metra. Bilo je tu cvijeća, kućica, trave, svega. A vući tkaninu dugu četiri metra kroz stroj za šivanje bilo je jedno baš posebno iskustvo! – smije se Marijana.

No, i taj je izazov savladala, i to za čistu peticu. Kao i mnoge prije i poslije njega. Stotine lutaka, baroknih, poslovnih, kraljevskih, životinjskih i inih kostima, maski, obuće, šarenih dijelova scenografije za brojne predstave… Sve su to napravile vrijedne Marijanine ruke koje, otkrivaju nam u kazalištu, nisu ondje samo zbog šivanja, već i da pomognu u mnogim drugim zadacima. Bilo da je riječ o čišćenju, skupa s Majom i Mirkom, nakon predstave, ili zagrljaju i podršci malenim glumcima.

-Djeca Marijanu obožavaju! Kad ona uđe u dvoranu, proba se odmah prekida jer je svi žele pozdraviti, zagrliti, ispričati joj što ima novo u njihovim životima – kaže Maja.

A upravo zbog te posebne veze s velikim i malenim glumcima, kaže Marijana, vlastitu ulogu u Bjelovarskom kazalištu ne bi mijenjala ni za što.