[FOTO] Bili su beskućnici do probe na zaleđenom korzu. Danas su prepoznatljiv brend i ponos grada. Ovo je njihova priča!

Na današnji dan prije 25 godina osnovano je Bjelovarsko kazalište. 27. studenoga 1997. godine šačica entuzijasta predvođena Mirkom Benkusom i pokojnim Anton Radom pokrenula je priču koja će u idućih četvrt stoljeća postati jedan od najprepoznatljivijih brendova Bjelovara. Iako u gradu i puno šire više nema nikoga tko ne zna za uspjehe i važnost ove male kulturne institucije, trebalo je pregaziti puno trnja i kamenja da bi se stiglo do onoga što je Bjelovarsko kazalište danas.

-Na samim počecima u kazalištu smo bili samo mi odrasli. Nismo imali vlastiti prostor pa smo probe prvih nekoliko godina održavali posvuda – u školama, zatim u nekadašnjim prostorijama KUD-a Bjelovar u Gundulićevoj ulici. Onda smo se preselili malo dalje, u prostor ugašenih lokalnih novina koji se nalazio u produžetku nekadašnje Ljubljanske banke. No, zapravo smo bili beskućnici i sanjali smo o vlastitom mjestu za probe – prisjeća se „tata“ Bjelovarskog kazališta Mirko Benkus.

 

Ali, rješavanje tog problema u tadašnjoj Gradskoj upravi stalno se odgađalo. A onda se dogodilo nešto što je ubrzalo čitavu stvar.

-Jednoga dana, dok nas nije bilo, u prostor tih ugašenih novina gdje smo održavali probe banuli su radnici Elektrometala sa sudskim nalogom te odnijeli namještaj i druge stvari, vjerojatno zbog duga nekadašnjih vlasnika. No, nisu znali da su stvari koje su odnijeli bile naše! To je bila kap koja je prelila čašu i znali smo da moramo nešto učiniti – prisjeća se Benkus.

Proba u snijegu

I jesu. Kako bi skrenuli pozornost javnosti, ali i gradskih otaca na svoj problem, odlučili su održati posebnu probu.

-Bilo je zimsko vrijeme, već je pao snijeg, a mi smo izašli na zaleđeni korzo i ondje počeli s probom. Naravno, stigli su novinari, digla se prašina i odjednom su svi znali za naš problem. Istoga dana zvali su me u Gradsku upravu i rekli mi da predložim neki prostor za kazalište – kaže Benkus.

Odluka je pala na današnji prostor, podrum popularnog „Omladinca“. Na Benkusov prijedlog, boksači koji su ondje trenirali preselili su se u prikladniji prostor KUD-a Bjelovar, a kazalište je uselilo u bivši H-8. No, i to se pokazalo kao veliki izazov, priča nam aktualna voditeljica kazališta Margareta Fabičević, popularna Maja, koja je također u kazalištu od samih početaka.

-Kad smo vidjeli u kakvom se stanju nalazi ovaj prostor, zezali smo se kako ćemo se preimenovati u Kazalište Gondola. Jer, u podrumu je voda dosezala do gležnjeva, prostor je bio u užasnom stanju. No, nije nam preostalo ništa drugo nego da zasučemo rukave i bacimo se na posao – kaže Maja.

Tako je i bilo. Korak po korak, godinu po godinu, kazalište je isušeno, uređeno, popravljene su instalacije, nabavljen inventar, ugrađeno dizalo. Prije toga, Benkus i drugi članovi osobe u invalidskim kolicima po stepenicama su nosili do kazališne dvorane.

 

-Otkako smo ovdje, u prostor smo uložili oko 100 tisuća eura, i to uglavnom svojeg novca, koji smo sami zaradili i pribavili preko različitih projekata. Štedjeli smo gdje smo mogli pa smo radove koje smo mogli obaviti sami i obavljali sami, pogotovo Mirko koji je i danas naš glavni majstor. Najčešće ćete ga vidjeti s bušilicom, čekićem ili nekim drugim komadom alata u ruci – kaže Maja.

Godinama su i ona i Benkus u kazalištu isključivo volotirali. S vremenom je lokalna zajednica počela prepoznavati vrijednost njihova rada, posebice onoga koji je Maja pokrenula s mladima i za koji su u Bjelovar počele stizati na nagrade i priznanja.

Podijelili jednu plaću

-Broj onih koji su se željeli uključiti u rad kazališta bio je sve veći, imali smo sve više grupa i sve više obveza. 2009. godine smo zatražili od Grada Bjelovara sredstva za dvije plaće, no odobrena nam je samo jedna. Mirko i ja smo je tada podijelili među sobom – priča Maja.

Dvije godine kasnije dobili su još jedno pojačanje. Kroz javne radove su zaposlili Marijanu Hanževački, vrsnu krojačicu i majstoricu za kostime, koja se pokazala nezamjenjivom u kazalištu. I nakon isteka javnih radova, nastavila je volontirati u kazalištu, a nakon nekoliko godina, kad je Grad Bjelovar konačno osigurao dovoljno sredstava za minimalna primanja troje ljudi, zaposlena je i ona.

Margareta Fabičević kaže kako ni sama na pamet ne zna koliko je u ovih 25 godina u Bjelovarskom kazalištu priređeno i odigrano predstava. Pokrenut je danas itekako priznati Komedijafest koji je ove godine doživio 11. izdanje, izdane su knjige, održane brojne humanitarne akcije… Jednako teško je nabrojiti i nagrade i priznanja koje su kazalište i njegovi članovi „pokupili“ na raznim festivalima i smotrama. A tek ljudi…

 

-Svake godine kroz kazalište prođe stotinjak ljudi. Trenutno imamo sedam skupina. Neka djeca dođu čim nauče čitati, a ostanu do kraja srednje škole. Mnogi danas poznati glumci su upravo kod nas napravili prve korake. Goran Smoljanović, Ivan Ožegović, Ognjen Milovanović, Erna Rudnički, Alan Katić, Mario Petreković…  – sjeća se Maja.

I oni drugi, koji se nisu nastavili profesionalno baviti glumom, često ističu koliko im je iskustvo iz Bjelovarskog kazališta pomoglo da u životu postignu zacrtane ciljeve.

-Zovu me da mi kažu da su „rasturili“ u nekoj prezentaciji, da su uspješno odradili neki posao. Ostaju s nama i međusobno u kontaktu i nakon odlaska iz kazališta i Bjelovara. Pomažu si međusobno, i dalje žive naš moto „Svi za jednoga, jedan za sve“. I to je zapravo važno, važnije od svih priznanja s festivala i smotri. Kad me nazove netko od njih i kaže mi da je uspio i da je sretan u životu, to je za mene priznanje najveće od svih – zaključuje Maja.