Jedini u Bjelovaru: Što kada mamama na vrata pokuca patronažni brat?

Patronažna sestra je jedan od najboljih prijatelja svake mame i bebe u njihovim prvim zajedničkim danima. Zvuk zvona na vratima kada ona stiže u posjet znači pomoć i podršku ispunjene strpljenjem i stručnim savjetima. Upravo je patronažna sestra tu da majci pomogne oko prvog kupanja novorođenčeta, previjanja pupkovine i, naravno, dojenja. Naime, uloga roditelja je jedna od najljepših uloga u životu, no ujedno je i najzahtjevnija. Upravo zato ti prvi savjeti patronažnih sestra zlata vrijede, a zahvaljujući njima majka dobije prijeko potrebnu dozu samopouzdanja, sigurnosti i smirenosti. No što kad na vrata pokuca patronažni tehničar umjesto sestre? Baš ništa barem ako je suditi prema iskustvu jedinog bjelovarskog patronažnog tehničara. Njegovo ime je Matej Zadravec, prvostupnik je sestrinstva, a iako se u ovom pozivu našao posve slučajno, danas priznaje kako svoj posao ne bi mijenjao ni za koji drugi.

Puna podrška

-Iako u vrijeme studija nisam razmišljao o patronaži kao svom budućem smjeru, stjecajem okolnosti odluka je pala baš na patronažu. I nisam požalio. Posao je ovo u kojem zaista uživam jer imam priliku pomoći ljudima u svim fazama života – od samog rođenja do duboke starosti. Osim toga, pacijente obilazim u njihovim domovima gdje su oni puno opušteniji i zapravo se puno lakše otvaraju nego u nekoj ambulanti. Naravno, tada im ja svojim savjetima i puno bolje mogu pomoći – priznaje Zadravec kojeg smo upitali kako majke reagiraju kada vide da u pomoć ne stiže patronažna sestra, već tehničar.

-Mi još u vrijeme ženine trudnoće dobivamo „prijavu” s ginekologije nakon čega odlazimo u prvi posjet trudnici. Već tada razvijamo odnos povjerenja tako da se žena, nakon što radi, osjeća opuštenije. Baš kao i moje kolegice, ja sam tu zbog edukacije i savjeta mamama o dojenju i zbrinjavanju djeteta i tu apsolutno nema veze što je netko muško, žensko, mlad ili star. Tu sam da razbijem predrasude i stereotipe o tome da je ovo posao za žene. Svi mi svoj posao obavljamo profesionalno, imamo mnogo znanja i iskustva i što je najvažnije – imamo isti cilj, a to je pomoći majci u prvim danima s djetetom. One to jako dobro znaju i zapravo im lakne kad me vide jer njima podrška u prvim danima itekako puno znači – pojašnjava naš sugovornik otkrivajući kako je u devet godina dugom stažu patronažnog tehničara doživio niz različitih anegdota. Posebno mu je u sjećanju ostala ona kada ga je jedan zabrinuti tata pitao zašto mu škaklja dijete u trenutku kada je on novorođenče mazao zaštitnom kremom.

Razbija predrasude

-Baš kao i u svakom poslu s ljudima, svi mi doživimo predivne trenutke koji nam se urežu u sjećanje za čitav život, no ponekad svjedočimo i nekim manje lijepim situacijama. Sva sreća da je onih privih daleko više. Ima tu i smijeha i suza, a posebno kada je riječ o dojenju, ima i uspona i padova. Kada vidite da ste nekoj mami pomogli u uspostavi dojenja, kada ste joj promijenili neke negativne stavove vezane uz dojenje, kada ste ju ohrabrili i kada je ona možda posustajala, a kada istovremeno znate da je to najbolja što ona može dati svom djetetu, tada dobijete motivaciju da u svom poslu nastavite u tom pozitivnom smjeru. Recimo, imao sam majku koja je još u vrijeme trudnoće imala stav da neće dojiti, no kroz naš razgovor je ona taj stav promijenila i dojila svoje dijete godinu dana. Kada vi vidite da to maleno biće dobiva najbolje što može dobiti zbog vaše lijepe riječi, dobrog savjeta ili podrške, dobijete vjetar u leđa. Naime, kada je riječ o brizi za malenu djecu, različite kume, svekrve, bake imaju pregršt savjeta i komentara. Recimo, relativno su česti oni koji se odnose na slabo mlijeko ili pak nedovoljnu količinu mlijeka. Iako gotovo nikada nisu zlonamjerni, jednostavno su krivi, a majku, koja je ionako u brizi za svoje novorođeno dijete, itekako mogu obeshrabriti. Zato smo mi tu da kažemo mamama da imaju dovoljno mlijeka, da njihovo mlijeko nije slabo i da samo trebaju pratiti i osluškivati svoje dijete pa će sve biti u najboljem redu. Kume i bake mogu majci pomoći oko čitavog niza drugih stvari – ističe Zadravec osvrčići se i na drugi dio svog posla – onog koji nije vezan uz trudnice i babinjače. Kako otkriva, uglavnom je riječ o kroničnim bolesnicima, onkološkim pacijentima, pacijentima s različitim prijelomima. Sve njih patronažna služba obilazi na zahtjev liječnika obiteljske medicine, odnosno bolničkog liječnika koji to navodi u otpusnom pismu, no zadatak patronažnih djelatnika, pojašnjava, nije zdravstvena njega, već edukacija o prehrani ili potrebnoj terapiji.

-Mi služimo kao svojevrsna veza između pacijenta i liječnika i drugih službi kako bi oni imali bolji uvid u zdravstveno stanje svog pacijenta i kako bismo mu zajedničkim snagama bolje mogli pomoći. Ta raznolikost je divna karakteristika ovog posla i upravo zato uživam u njemu – zaključuje Zadravec.