Bolnički psihijatri od samoubojstva svaki tjedan odvrate jednog Bjelovarčanina

Slučaj 22-godišnjeg mladića iz BiH koji je nakon ismijavanja na društvenim mrežama počinio samoubojstvo, zgrozila je javnost. Mislio je da će mu taj dan, kada je samo otišao na razgovor za posao na benzinsku postaju, biti kao i svaki drugi. Nažalost, to se nije dogodilo jer je tamo ismijavan i sniman kamerom nakon čega je snimka objavljena i na društvenim mrežama. Mladić je nakon toga počinio samoubojstvo.

Provjerili smo kome se osobe sa suicidalnim mislima mogu obratiti u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji te je li u porastu broj depresivnih i anksioznih osoba.

– Prvenstveno se ljudi moraju obratiti psihijatriji. Naša hitna psihijatrijska ambulanta radi od 0 do 24 sata, a ako osoba u tom trenutku nazove ili hitnu pomoć ili policiju, oni će osobu usmjeriti na nas. To je najbrži način – kaže liječnica Monika Posavac Sinek, specijalizantica psihijatrije u OB Bjelovar.

Isto tako, na raspolaganju je i Centar za psihosocijalnu pomoć BBŽ te Obiteljski centar koji može pomoći na svoj način.

– Ukoliko se baš nešto hitno događa, najbolje se uputiti u hitnu psihijatrijsku ambulantu koja je uvijek otvorena te za istu nije potrebna uputnica. U slučaju da se radi o mladim ljudima s psihičkim poteškoćama, koji nemaju jasne nakane da si nešto učine, a žele potražiti pomoć, postoje različite web stranice poput stranice “Kako si?” gdje se mogu javiti i putem emaila ukoliko im razgovor stvara neugodnost. Jasno, ukoliko imaju suicidalne namjere potrebno ih je uputiti do nas – dodaje.

Psihijatrija je struka koja se često susreće sa slučajevima suicidalnih promišljanja i pokušaja, a ni OB Bjelovar tu nije izuzetak.

– Zna to biti i na dnevnoj bazi, a na tjednoj bazi se barem par ljudi javi koji imaju suicidalna promišljanja kao i oni koji su pokušali suicid na raznorazne načine, nema nekog pravila. Oni najčešće potom budu hospitalizirani na psihijatrijskom odjelu, iako niti to nije pravilo, prije svega je bitan psihijatrijski pregled – navodi.

Predviđalo se da će u porastu biti broj osoba s depresivnim poremećajem, ali ipak su oni anksiozni “pobijedili i zauzeli tron” kao vodeći poremećaj.

– Općenito je porast simptomatologije iz anksiozno-depresivnog spektra u porastu. Iako se predviđalo da će više biti depresivnih osoba, ipak je onih anksioznih više s obzirom na sve vanjske stresore kojih je bilo posljednjih godina. Pri tome, populacija koja pokuša suicid najčešće ima depresivni poremećaj – dodaje.

Stope smrtnosti zbog samoubojstva rastu s dobi, a s obzirom na spol muškarci češće počine suicid.

– Pomišljanje na suicid može se javiti kod ljudi u svim dobnim skupinama, kod ljudi različitih društvenih slojeva i u različitim životnim okolnostima. Postoje znakovi koji bi mogli upućivati da osoba ima suicidalne misli i na koje treba obratiti pažnju su: povlačenje od obitelji, prijatelja i uobičajenih dnevnih aktivnosti, gubitak interesa za uobičajene hobije ili posao, značajno zanemarivanje vanjskog izgleda, vidljive promjene u ponašanju, odbacivanje, nasilne i buntovne epizode, loša reakcija na sugestiju, crne misli poput “bolje da me nema, više me ništa ne veseli”, uporaba alkohola ili droga. Veliki stresni događaji, gubitak voljene osobe, dijagnosticirani karcinom ili druge teške bolesti, razvodi braka, izloženost nasilju u obitelji, ovisnosti, financijska situacija, dugovi itd. su najčešći razlozi koje osobu mogu baciti preko ruba, kad imaju osjećaj da su zapeli u sadašnjosti i ne vide izlaz iz te situacije, te pomišljaju da si nešto nažao učine. Ako osoba već boluje od psihijatrijske bolesti, postoji veći rizik da bi osoba mogla imati suicidalne misli, iako to nije pravilo jer polovica osoba koja počini suicid ranije nije psihijatrijski liječena – kaže Posavac Sinek.

Kako do suicida ne bi došlo, prije svega je potreban razgovor, ali i psihoedukacija populacije.

– Važna je psihoedukacija, i to ne samo osoba koje pate od duševnih poremećaja već na razini cijele populacije, obitelji, prijatelja, bližnjih. Svi bi trebali biti upoznati sa simptomatologijom koja nas sada prati jer to su poremećaji koji su u porastu. Ukoliko se prepozna osoba koja se povlači u sebe, mijenja ponašanje i slično, može se pravovremeno reagirati i spasiti nečiji život. Treba razmišljati da ljudi koji su počinili suicid nisu samo broj u statistici, to je nečiji brat, sestra, sin, kćer, roditelj, prijatelj. Vrijeme je da se makne stigma s psihijatrijskih poremećaja, jer su to ljudi koji pate i kojim je potrebna stručna pomoć ali i pomoć okoline – zaključuje.

Zato ne treba čekati već potražiti pomoć, a s druge strane pripaziti na jezik i igranje s tuđim osjećajima jer imati nekoga na duši zbog suicida nešto je što nitko nikome ne bi poželio.