[FOTO] Četiri razreda, sedmero učenika, jedna učionica i jedna učiteljica. E, to je škola za život!

Četiri razreda, sedmero učenika, jedna učionica i jedna učiteljica. Tako to izgleda u školi u Staroj Ploščici, područnoj školi OŠ Ivanska. Dvoje prvašića, jedna učenica drugog razreda te po dvoje učenika u trećem i četvrtom razredu nastavu pohađaju u istoj učionici, u istoj smjeni i imaju zajedničku učiteljicu Sanelu Laić.

-Na Učiteljskoj akademiji studente uopće ne pripremaju za nastavu u višerazrednim odjeljenjima. Ona se spominje samo usput, kao nešto izumrlo, nešto čega gotovo više nema. No, s obzirom na činjenicu da na selu živi sve manje ljudi, mislim da će cjelovitih razreda biti sve manje, a ovakvih razrednih kombinacija sve više – priča nam učiteljica Sanela.

Potvrđuje to i sličan primjer iz druge ivanačke područne škole, one u Donjoj Petričkoj. Ondje je u tri razreda trenutno šestero učenika, a sve ih istovremeno podučava učiteljica Katarina Mlinarić. U šali nam priča kako se njezino ‘školsko stado’ u odnosu na prošlu godinu povećalo za 100 posto.

-Prošle godine imala sam samo troje učenika, a sada ih je šestero, nemamo nikoga samo u drugom razredu. Iduće godine stiže nam još prvašića, tako da bi broj djece trebao rasti. No, i dalje nedovoljno za prelazak na dvorazredne odjele – priča nam učiteljica Katarina.

Sanela i Katarina otkrivaju kako je rad s više razreda odjednom vrlo stresan i psihički zahtjevan za učitelja. On podrazumijeva opsežnu pripremu, tri odnosno četiri puta opsežniju od one koju mora obaviti većina drugih učitelja razredne nastave. I sama provedba nastave puno je kompliciranija od one u jednorazrednim odjelima.

-Uvijek se s jednim razredom radi obrada novog gradiva, dok ostala tri rade samostalne zadatke – tumači Sanela. Naše sugovornice priznaju da im nije uvijek bilo lako.

-Počela sam raditi prije 18 godina baš ovdje u Petričkoj. Tada su ovdje bili dvorazredni odjeli no i to je bilo vrlo stresno. Bila sam razočarana, plakala sam, čak sam i razmišljala o odustajanju od prosvjete. No, puno mi je pomogla upravo Sanela, koja mi je bila mentorica, i tako je s vremenom sve sjelo na svoje mjesto – prisjeća se Katarina.

Iako je i za učiteljice, a često i za učenike ovakav način rada vrlo izazovan i naporan, u konačnici rezultira brojnim dobrobitima za djecu.

-Djeca iz više razrednih odjela su vrlo samostalna, disciplinirana, imaju vrlo razvijenu selektivnu pažnju jer se nastavi moraju dobro koncentrirati na nastavu koja se odnosi baš na njihov razred. Stariji pomažu mlađima, a mlađi se ne ustručavaju zatražiti pomoć – priča nam Katarina.

Činjenica je i da im se malo teže naviknuti na drugačije uvjete rada kad u petom razredu na nastavu počnu odlaziti u matičnu školu u Ivansku.

-Iznenadi ih gužva, galama, jurnjava po hodnicima, nisu navikli ni na zvono koje mi nemamo u školu. Malo im je sve to stresno u početku, no s vremenom se naviknu – kaže Sanela.

Unatoč brojnim izazovima, naše sugovornice smatraju kako područne škole, poput ovih u Staroj Plošćici i Donjoj Petričkoj ne treba gasiti.

-Male škole imaju brojne prednosti. Prije svega, učenici ne moraju putovati u udaljena mjesta. Recimo, da bi došli u školu u Ivansku u 8 sati, učenici iz Stare Plošćice moraju biti na autobusnoj stanici prije sedam, što znači da se moraju probiti malo iza šest sati. Ovo je za njih puno sretnije rješenje – kaže Sanela.

A da svoje škole ne bi mijenjali ni za što na svijetu, potvrđuju i sami školarci.

-Uskoro ću krenuti peti razred u školu u Ivansku i moram priznati da se ne veselim tome. Sviđa mi se u našoj školi jer je mirno i jer nam odmori dugo traju – kazao nam je Matej iz Stare Plošćice.

S njim se slaže i Iva iz Donje Petričke.

-U školi nam je jako lijepo, mi stariji uvijek pomažemo mlađima. Ja školu volim više od igre – zaključila je Iva.