Tinejdžerica Valentina: Čitanje nije sramota i nisu svi čitači štreberi!

Mjesec je hrvatske knjige, a u vremenu modernih tehnologija, mnogi će reći knjiga je pomalo zaboravljen medij. I možda i je, ali to ne znači da se od knjige treba odustati. Od promoviranja knjiga i čitanja u knjižnici nikad neće odustati. A možda najtvrđi orah za namamiti da uzmu knjige u ruku su djeca i mladi. Voditeljica Dječjeg odjela bjelovarske knjižnice, Branka Mikačević, kaže da se djece koja čitaju uvijek nađe.

– Dolaze svi uzrasti, no najviše se na dječjem odjelu posuđuju knjige za predškolce i djecu do 3 godine. Dolaze i školarci, najčešće po lektiru, no postoje djeca i koja čitaju u slobodno vrijeme. Uglavnom su to popularni serijali poput Gregovog dnevnika, knjige Toma Gatesa, Hobit i naravno, neizostavni Harry Potter. Iako nisu nove knjige, rado se čitaju. Posebno se dobro knjige posuđuju kad su praznici, a najviše lektire, za vrijeme školske godine.

Kaže nam Mikačević koja je ipak pronašla dva svijetla primjera čitača, članova grupe Gutači knjiga, književnog kluba na dječjem odjelu knjižnice.

14-godišnji Oskar učenik je osmog razreda Druge osnovne škole i prvog razreda Srednje glazbene škole. Najradije čita horor i kriminalističke knjige, no u svoje ruke rado prima sve moguće knjige.

– U knjižnicu sam došao još kao beba, na radionice za najmlađe, pa se ne sjećam kako je krenuo moj čitateljski put. Čitanje me jako zanima, brže mi prođe vrijeme, zanimljivo mi je. Doma mi svi čitaju, pa se dobro uklapam u svoju obitelj – priča kroz osmjeh i nastavlja

– Čitanje je važno jer možemo proširiti svoj vokabular, naučimo puno novih stvari, a ako sretnemo nekoga poput nas tko čita, imamo puno više zajedničkih tema za razgovor. Važno je čitati jer otkrivamo skroz novi svijet, velik je izbor, čitanje nikad ne može dosaditi, a to treba svatko probati – napominje

– Knjiga koja mi je promijenila život je knjiga od Carlos Ruiz Zafóna, Princ magle. To je baš knjiga koja me jako uplašila. I super mi je i zabavno bilo ju čitati, pročitao sam ju više puta – kaže naš sugovornik koji ju preporučuje i drugima

– Koliko god smo stari, ne treba prestati čitati jer to je jedna predivna stvar – zaključuje.

Njegovo mišljenje dijeli i 15-godišnja Valentina, učenica prvog razreda Gimnazija, polaznica Glazbene škole i strastvena šahistica, ali i čitačica knjiga.

– Prvo nisam toliko čitala, osim lektira i knjiga koje su me jako zanimale. No, onda sam za vrijeme karantene i izolacije počela jer mi je bilo toliko dosadno igrati igrice i biti na mobitelu, pa sam odlučila pročitati Harry Pottera. I to mi je skroz otvorilo vidike, jer nisam znala da fantastika može biti toliko zanimljiva. Kasnije sam postepeno otkrivala nove žanrove koji me zanimaju. Sad me najviše zanimaju krimići i fantastična literatura – priča Valentina koja daje i savjete za one koji moraju čitati iako to ne žele.

– Ja bih im preporučila da pokušaju čitati u nekoj drugoj okolini, ako su do sada čitali u krevetu, nek’ probaju negdje vani ili da čitaju sa slušalicama, uz glazbu. Neka ne sude knjigu po tome što je lektira, jer ne mora biti dosadna…

Ona sama, kaže da tek sad u srednjoj školi primjećuje oko sebe ljude koji dijele strast za čitanje poput nje, jer joj se čini da je u osnovnoj školi jako malo djece čitalo. Zato i ona sama ekipi preporuča svoje književne favorite.

– Pogled na svijet promijenila mi je knjiga Deklaracija. Prvo me nije privukla zbog naslova, jer deklaracija zvuči dosadno, ali naslovnica je bila jako lijepa. Pročitala sam ju za dan, dva i bila je jako zanimljiva i preporučila sam ju baš svima i oni su isto rekli da je dobra. Kad pročitam neke knjige s neočekivanim završetkom, onda jedva čekam sljedeći dio kada ću ga posuditi i pročitati, onda sam u nekom transu, nekad satima, nekad minutama, ovisno o knjizi – priča zaneseno i dodaje:

– Svaka knjiga nečem nas uči. Lošije knjige su dobri primjeri koji nas uče kakve trebaju biti kvalitetne knjige. Možemo naučiti o različitim stilovima, temama ili vokabular, ako čitamo na drugom jeziku ili narječju i možemo razlikovati što se nama sviđa kao čitateljima. Čitanje nije sramota i nisu svi čitači štreberi – zaključuje.

S njom se slaže i knjižničarka Branka Mikačević koja kaže da ju veseli kad djeca čitaju bilo što, pa čak i ako to nije knjiga. Njima u knjižnici u cilju je privući mlade, pokazati im da knjižnica nije bauk.

– Mi odrasli smo ovdje da im pomognemo, da ih uvedemo u svijet knjiga, da ih nekako privučemo. Organiziramo razne programe, jer nije knjižnica mjesto gdje moraju čitati. Ima djece koja čitaju. Možda oni misle da nisu cool jer dolaze u knjižnicu, ali bitno je da čitaju, na internetu… svjesni smo da čitaju sažetke, ali ipak i to je čitanje. Kad im njihovi prijatelji preporuče knjige za čitanje i oni ju pročitaju, to je uspjeh – priča Branka koja kaže kako je čitanje djece ove godine u fokusu Mjeseca hrvatske knjige.

– Tema Mjeseca hrvatske knjige je: Misli na sebe, čitaj. Uz europsku godinu mladih, Mjesec hrvatske knjige posvećen je mladima. Mislim da se svi susrećemo s istim problemom popularizacije knjige, u svim knjižnicama diljem Hrvatske i šire. Iako su nam konkurencija moderne tehnologije, mi i dalje organiziramo u knjižnici razne sadržaje samo da ih sve privučemo – kaže.

– Ja bih preporučila svima da zaista čitaju, knjigom zaista mogu otići u neki drugi svijet, svijet mašte, a možda pronaći i neko rješenje za svoje problem, zaključuje Branka i poziva sve da navrate na dječji odjel knjižnice, ako ne po knjigu, onda na druženje.