Snježana Tribuson: Na moje stvaralaštvo silno je utjecalo odrastanje u Bjelovaru

Poznata hrvatska scenaristica i režiserka Snježana Tribuson prošlog je petka stigla u svoj rodni grad kako bi primila još jednu u nizu nagrada.

Tribuson je osvajala Veliku zlatnu arenu u Puli i mnoge druge nagrade, a na 17. DOKUartu primila je nagradu “počasni DOKUartovac” koja se dodjeljuje iznimnim ljudima, humanistima, a ako je netko proslavio Bjelovar, to je onda upravo Snježana Tribuson.

Iako se tijekom duge i uspješne karijere uglavnom bavila igranim filmom, njen je igrani opus dobrim dijelom protkan i inspiriran dokumentarnom teksturom koja protječe upravo iz našeg okruženja. Snježana Tribuson je uz bjelovarski festival dokumentarnog filma od samih početaka, a ističe da je jako dobro što Bjelovar ima jedan takav festival.

Priznanje iz moga grada

-Ovo priznanje puno mi znači, prvenstveno što dolazi iz grada u kojem sam odrasla i što sam ga dobila u kinu za koje neko vrijeme uopće nisam bila sigurna hoće li nastati. U jednom trenutku u Bjelovaru su nestala oba kina mog djetinjstva, a kada se pojavilo ovo novo i lijepo kino u kojem ima gledatelja, činilo mi se da se ipak nešto kreće – kazala je Tribuson koja je još 1981. godine diplomirala filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu na kojoj je već 18 godina profesorica.

Od 1981. godine Tribuson režira igrane, obrazovne i dokumentarne filmove i emisije na TV Zagreb, kasnije HRT-u, a snimila je i desetak cjelovečernjih filmova te mnoge serije. Posebno se sjećamo “Tri muškarca Melite Žganjer”, “Ne dao Bog većeg zla” ili “Sve najbolje”, a serija “Odmori se, zaslužio si” koju je radila zajedno s bratom Goranom Tribusonom i dalje se smatra jednim od vrhunaca domaće komedije.

Snimit ću film u Bjelovaru

-Snimila sam zapravo jako malo dokumentaraca i očito sam prilično netalentirana za to. Ne znam zašto jer sam u komunikaciji s ljudima jako dobra, a dokumentaristi moraju biti komunikativni kako bi stimulirali svoje protagoniste. Obično imam neki osjećaj nelagode što se zalazi u tuđu intimu i što ne mogu sama kreirati tu intimu, već je ona stvarna i postaje mi nelagodno što kopam po nečijem stvarnom životu – otkrila je Tribuson na čije je stvaralaštvo silno utjecalo odrastanje u Bjelovaru.

-Tu sam provela prvih 18 godina života i kasnije sam dolazila svakog tjedna jer su mi tu živjeli roditelji. U Bjelovaru sam imala prve kontakte s literaturom, filmom i svime što utječe na to kakav je čovjekov svjetonazor. Bjelovar je zapravo bio presudan u mom formiranju, a upravo pripremam novi film koji je dosta intiman i koji bi se trebao također snimati u Bjelovaru – istaknula je režiserka čija je romantična humorna drama “Ne dao Bog većeg zla” i dalje omiljeni film mnogim Bjelovarčanima. I to ne samo zato što se snimao ovdje i što su brojni Bjelovarčani bili barem statisti, već i iz razloga što je mnoge koji su odrastali i sazrijevali u Bjelovaru u isto vrijeme kada i Snježana Tribuson barem nakratko vratio u prošlost i udahnuo im duh nostalgije.

-Trenutačno radim i policijsku seriju za HTV “Oblak u službi zakona” o policajcu koji je veliki idealist i ne paše u sredinu u kojoj radi i živi. Serija će imati 14 epizoda i ja sam režirala samo nekoliko njih, dok ostale režira Dražen Žarković. Film koji planiram snimiti u Bjelovaru neće biti klasična komedija, već više drama s komičnim elementima – rekla je autorica čiji su filmovi i serije prepoznatljivi po humoru koji nije prvoloptaški, već suptilan, povučen i pametan koji identično funkcionira i u stranim zemljama gdje su se prikazivali njeni filmovi.

-Kad završim film i prvi puta ga puštam, obično nisam u dvorani. Najčešće stojim uz vrata dvorane i slušam hoće li se ljudi smijati na onim mjestima na kojima sam mislila da bi se trebali smijati. Ako to funkcionira, tada sam zadovoljna jer sam pogodila. Kada radim film i osmišljavam likove, trudim se da to bude istovremeno smiješno, ali i nekako tugaljivo, tužno. Možda zato taj humor ponekad izgleda drugačije od drugih, a u interesu mi je da u “Meliti Žganjer” ili u “Sve najbolje” gledatelj prema liku osjeća sućut i shvaća ga dok mu je istovremeno smiješan – rekla je Tribuson koja se u svojim filmovima puno bavila ženskim likovima.

-Neki prijatelji su mi rekli da kroz sve filmove zapravo provlačim jedan lik i da sve to nekako ide iz mene same. Za “Sve najbolje” bi rekli da je to zapravo Melita Žganjer samo što je sad odrasla i u godinama je i ima neke logike u tome. Da je Melita živa osoba kao starija bi sigurno bila takva, no radila sam i kratke filmove u kojima su žene bitno drugačije nego u dugim filmovima – otkrila je Tribuson koja je zapravo bila i svojevrsna pionirka hrvatskog filma. Dok je ona počinjala, i nije bilo baš puno žena na domaćoj filmskoj sceni i probijala se u tom gotovo isključivo muškom svijetu. Danas je situacija ipak nešto drukčija, no i dalje žene dosta teže dobivaju priliku snimati dugometražne filmove.

Svi su različiti

-Već neko vrijeme ima dosta domaćih autorica koje su uglavnom radile kratke filmove. Jako teško bilo se probiti u dugi igrani, no kako se u svijetu klima po tom pitanju počela mijenjati i film se počeo okretati ženama, valjda su i kod nas konačno shvatili. Tako je u zadnje vrijeme desetak žena snimilo duge igrane filmove, neke su napravile i svoj drugi film, a posebno sam ponosna što su mnoge bile moje studentice poput Sonje Tarokić koja je snimila izvrsnu “Zbornicu” – istaknula je Tribuson koja već godinama predaje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

-Nemam neku formulu u pristupu studentima. Naučila sam ih pustiti da me informiraju o sebi i kako izabrati i shvatiti tko je među njima kakav i za što zainteresiran. Nisu svi isti i dok netko voli izrazito stiliziranu režiju, druge zanimaju recimo small talk filmovi. Važno je prepoznati tko što voli kako bi se s određenim studentom moglo raditi na talentu i interesu jer u suprotnom svi postaju isti – zaključila je Snježana Tribuson.

Moja riječ je uvijek zadnja

Snježana Tribuson često je radila s bratom Goranom, poznatim književnikom i akademikom koji je pisao scenarije za njene filmove, a u jednom intervjuu je rekla da kada radi s Goranom, njenja je zadnja riječ i on to zna.
-Situacija između scenarista i redatelja je takva da redatelj ima zadnju riječ jer on ipak završava film dok je scenarij napisan ranije. Nitko neće reći da je film grozan ili ne valja zbog scenarista, već će uprijeti prstom u režisera. Prema tome je i logično da redatelj napravi sve što treba kako bi film bio bolji pa makar i promijenio kompletan scenarij – kazala je Tribuson.