Rada Šešić: Teme svih filmova na ovogodišnjem DOKUart-u su goruće i aktualne u svijetu

Bjelovarčanka Rada Šešić scenaristica je, redateljica i filmska kritičarka koja godinama živi i radi u Nizozemskoj. Također je već 17 godina selektorica festivala dokumentarnog filma DOKUart koji je jedan od prepoznatljivosti Bjelovara. Selektorica Šešić ponovno je izabrala posebne filmove za ovaj cijenjeni festival i kako kaže, uvijek se s veseljem vraća u svoj rodni grad, a otkriva kako ima posebnu tehniku za selekciju filmova za DOKUart.

Goruće i aktualne teme

-Kad gledam filmove na raznim festivalima po svijetu, pomislim ponekad da bi baš taj ili taj bio dobar izbor za bjelovarku publiku. Razlika je u tome što u Bjelovaru postoji samo jedan festival, a dok kino u svom programu 99 posto prikazuje igrane filmove dok na TV-u gledamo televizijske dokumentarce koji su drukčiji format, bjelovarska publika zaslužuje biti informirana o onome što se događa u svijetu kinematografije Europe i drugih kontinenata. Teme svih filmova koje dolaze na 17. DOKUart su goruće i aktualne u svijetu, a meni je interesantno prikazati filmove koji govore o nekim temama koje su i dalje možda određeni tabu u društvu, posebno u manjim sredinama – otkrila je Šešić i naglasila da je primjer toga baš norveški film “Dobra djevojka” koji će u Bjelovaru imati i hrvatsku premijeru.

-Film je to koji progovara o psihičkim problemima. Nažalost, u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u manjim gradovima teško je izaći u javnost čovjeku i reći koje psihološke probleme ima te kojim se tretmanima podvrgnuo, a da bude gledan kao prije nego što se otvorio. Filmovi moraju stimulirati čovjeka, moraju mu otvoriti neke vidike i moraju ga obogatiti. Dokumentarni film potiče na razmišljanje, inicira debate u društvu, postavlja pitanja bez ambicije da nam daje gotove odgovore. Čak i onda kada se bave nekom aktualnom ili vrlo poznatom temom, dokumentarci otvaraju neki novi kut gledanja. Mislim da i ove godine imamo filmove koji će obogatiti našu publiku – kazala je Šešić i dodala da je jedan od takvih primjera i film “Tvornice radnicima” kojim se u subotu, 1. listopada festival i otvara.

Bliskost režisera i aktera

-Riječ je o filmu koji također obogaćuje čovjeka, daje mu snage da pomisli i sam da treba i može uzeti život u svoje ruke, a ne samo čekati na ono što mu društvo daje i što mu je ponuđeno. Tjera ga da pomisli da možda ja mogu i trebam kreirati društvo, uzeti ono što mislim da treba. Tako i ti radnici koji rade u međimurskoj tvornici koja propada, barem neki od njih, smatraju da su sposobni i u jednom trenutku počnu razmišljati zašto mi ne bismo vodili tu tvornicu. Mi znamo kako se to radi, naš šef ionako nema pojma kakva je tehnologija i zašto mi to ne bismo. Riječ je o filmu koji od nas čini aktivne sudionike društva, uči nas da budemo proaktivni stalno u svakoj situaciji i jednostavno se ne mirimo tek tako sa stvarima koje nam se događaju u životu, a na koje možemo utjecati – istaknula je Šešić i dodala da je ono što možda povezuje sve filmove ove godine intimnost, intimistički prikaz protagonista te bliskost koja je u svim tim filmovima postignuta između režisera i aktera.

-Svi ti filmovi nastajali su jako dugo i autori su, htjeli, ne htjeli, morali postati bliski s ljudima koje snimaju. Tako film “Bratstvo” govori o jednoj obitelji u Bosni, o tri brata koji ostaju na životnom raskršću jer im se otac radikalizirao, otišao ratovati u Siriju, a kada se vrati kući, završi u zatvoru. Prati taj film potom njihovo odrastanje u specifičnim okolnostima, dok recimo nizozemski film “Shabu” govori o dječaku koji ima snove, veliku ljubav prema glazbi, ali opet mora napraviti neke stvari u okviru normi bilo obitelji, bilo društva, a tu je baka koja to postavlja. U filmu “Dida” imamo pak drukčiju situaciju jer tu je sada odrasli čovjek koji želi pomoći majci i baki koje su stare – rekla je Šešić koja posebno ističe film “Veće od traume” Vedrane Pribačić.

Kultura i kino su čovjekova potreba, a ne luksuz

-Riječ je o dirljivoj drami o maloj grupi žena koja se odlučila podvrgnuti dužoj terapiji i ta terapija jako puno im je koristila. Možemo vidjeti kolliko psihološki rad unutar te terapije pomaže protagonisticama da ponovno postanu snažne žene i kako ono što su prije 30 godina izgubile tim strašnim činom, činom silovanja u ratu, pokušavaju ponovno steći snagu kao ljudska bića, posebno kao žene. Gledatelj tu osjeća bol svake te žene i razumije njenu patnju i želju da pokuša ponovno živjeri, no tragično je da na kraju saznajemo da je terapija završena jer društvo nije odlučilo podržati taj program – istaknula je Šešić i prisjetila se početaka DOKUarta i kako je to izgledalo prije 17 godina.

-Nismo imali viziju što će biti za pet ili deset godina i hoćemo li trajati toliko. Jednostavno smo osjetili potrebu da moramo nešto napraviti jer u Bjelovaru tada nije bilo niti jednog kina, a to je bila sramota za grad kao što je Bjelovar. Bilo mi je smiješno da ja koja sam odrasla u Bjelovaru kao dijete i mladi čovjek sam imala tu dva kina na izboru i to kina s dobrim programom. A onda dođem u Bjelovar i kina nema, mladi nemaju tu mogućnost. Ne možemo biti tako arogantni pa reći da će svi ići u Zagreb u Kino jer nije to posjet liječniku na pregled jednom u šest mjeseci. Kino je potreba, a ne luksuz tjedno, mjesečno, dio kulture. Danas recimo u Ukrajini ljudi ne snimaju filmove samo da bi bilježili ono što se događa, nego da i u takvim okolnostima imaju kulturne aktivnosti. Pa Sarajevo film festival je nastao u ratu. Krenuo je u vrijeme opsade, ljudi nisu imali hranu, grijanje, vodu, izlagali su se opasnostima kada su izašli iz kuće pa je festival nastao, a traje i sada – rekla je Šešić i dodala da su kultura i kino čovjekova potreba.

-Kako u Berlinu, tako i u Bjelovaru ljudi imaju pravo na to. Zato smo mi, mala grupa ljudi, rekli hajde da pokrenemo nešto u našem gradu za naše ljude jer smo imali tu mogućnost. I mislim da nam dobro ide. Srećom pa je grad prihvatio DOKUart, kasnije sagradio i kino, a u međuvremenu je uz Grad Bjelovar i Hrvatski audiviozualni centar prepoznao našu kvalitetu. Lijepo je vidjeti i kako druge zemlje imaju razumijevanje za manje gradove i razvijanje kulture ovdje. Recimo nizozemsko veleposlanstvo od početka podržava festival jer njima je normalno da i u manjim gradovima postoji kultura i ljudi koji su rođeni i žive u manjim gradovima ne bi smjeli biti kažnjeni zbog toga. Svaki čovjek ima pravu na kulturu i to želimo pružiti svojim sugrađanima. Filmovi koje prikazujemo su na svjetskom nivou, a iako svake godine imamo hrvatske premijere, nije nam to nužno, ali je ugodno da smo uspjeli otkriti filmove koji će baš u Bjelovaru biti prvi put prikazani u Hrvatskoj. Vodimo brigu da u okviru kratkog filma imamo nova imena, nove autore, a ove godine prikazujemo brojne debitantske filmove. Filmovi koje prikazujemo dobili su puno nagrada, najmanje 50 velikih nagrada ukupno će Bjelovarčani imati priliku vidjeti u ovih tjedan dana – zaključila je Šešić.