Jedan prometni i dva komunalna redara u gradu! Treba li im reći ‘hvala’ ili ih kuditi?

BJELOVAR – Da je redar biti lako, redar bi bio svatko! Neki poslovi jednostavno se ne bi našli u top pet poslova gdje se djelatnici mogu pohvaliti besprijekornom suradnjom s ljudima. Pogotovo je teško biti omiljen kada nekoga moraš kažnjavati, iako zapravo samo radiš svoj posao jer, eto, i to netko mora.

Konkretnije govoreći, „zvijezde“ ovog članka su prometni redar i komunalni redari u Bjelovaru. Tijekom našeg posjeta pojasnili su nam razliku između njihovih poslova, koliki je obujam tih poslova te zašto nisu simpatični baš svim građanima.

– Svaki dan imam redovnu ophodnju po gradu. Mala smo jedinica, malo nas je. Jednostavno nemamo nekoga tko bi nam stalno sjedio u uredu i zaprimao isključivo prijave. Zato je od samog osnutka redarstva dogovoreno da nam prijave idu preko policije s kojom imamo izuzetno dobru suradnju. Uz redovnu ophodnju, policija mi zapravo javlja kada je njima prijavljen neki prometni prekršaj – pojašnjava jedini prometni redar u gradu Tomica Rakovčan.

Prekršaja, kaže, ima, a najviše su vezana za nepropisna parkiranja oko pješačkog prijelaza.

– Nije dozvoljeno parkiranje u zoni pet metara od pješačkog prijelaza, a ne samo na samom pješačkom prijelazu. Radi se o zaista opasnom parkiranju, a nerijetko u ophodnjama viđam svakakve situacije. Ipak, mislim da su se građani već naviknuli da smo tu i pokušavamo uvesti red – navodi.

Iako je grad zagušen vozilima i već se nekoliko puta pokrenulo pitanje da je parkirnih mjesta premalo, prometni redar smatra da su građani postali komotni.

– Karikiram, ako osoba treba ići u Šenoinu ulicu, a tamo nema mjesta pa mora prošetati 20 metara, prije će napraviti prekršaj nego hodati. Naravno da nitko nije sretan kada ga se kazni na bilo koji način tako da imam negativnih susreta s građanima. No, imam i susrete s građanima koji se u prolazu zaustave i zahvale mi se što radim svoj posao, a ponekad mi ispričaju i sličnu anegdotu koja im se u prometu dogodila – kaže Rakovčan.

Zbog količine posla Rakovčan priznaje da bi mu pomoć u poslu dobro došla, a iako mu ruku pomoći znaju pružiti komunalni redari, i njima samima ne bi škodila pomoć. Spektar poslova širok je baš kao i područje koje pokrivaju.

Prije svega, potrebno je znati razliku između prometnog i komunalnog redara.

Prometni redar radi prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama dok komunalni redar radi prema Odlukama o komunalnom redu. U prijevodu, prometni redar vodi brigu samo o vozilima koja su u mirovanju odnosno zaustavljenim vozilima. Za sve ono što nema veze s vozilima koja nisu u pokretu, tu su komunalni redari, točnije dva na području grada Bjelovara.

Detaljan popis svih prekršaja koje kontroliraju komunalni redari nalaze se na službenim stranicama bjelovarskog Komunalca, a mi smo se u razgovoru s

Jozom Prkom i Leonardom Ščurićem dotaknuli samo nekih primjera.

– Sve se vezano za naš posao tiče javne površine. Često nas ljudi zovu i žele da riješimo probleme na privatnim površinama, ali mi to ne možemo i ne smijemo. Primjerice, kroz susjedov oluk od žljeba curi voda čovjeku pod temelje. No, mi tu ne možemo ništa jer se taj oluk nalazi na privatnoj parceli. Ne možemo ulaziti u susjedske odnose osim ako nešto što je prijavljeno nije na javnoj površini – kaže Prka.

Jedan od članaka prema kojima komunalni redari rade je uređenje naselja. Članak 3. Pod uređenjem naselja smatra se uređenje vanjskih dijelova građevina, izloga, ograda, postavljanje i održavanje javne rasvjete, komunalnih objekata i komunalne opreme, postavljanje reklama, natpisa, korištenje javnih površina u svrhu postavljanja raznih predmeta i slično.

– Dvorište mora biti uređeno i održavano. Recimo, ako grane od stabla prelaze na javnu površinu, to se mora orezati. Ako sadržaj septičke jame ide prema susjedu, opet tu ne možemo ništa, ali ako završi na javnoj površini, onda interveniramo – dodaje Prka.

U Odlukama o komunalnom redu stoji i parkiranje na javnim zelenim i javnim devastiranim površinama.

Ono s čime se u Bjelovaru komunalni redari najviše bave su životinje, točnije psi.

– Svaki dan dobivamo po dva do tri poziva, pesek je tu, pesek je tamo. Ima jako puno napuštenih pasa, a sada nam je i problem što više veterinari ne idu od kuće do kuće kako bi cijepili. Najčešće ljudi znaju zvati iz prigradskih naselja jer psi koji su ostavljeni u nenaseljenim područjima uvijek idu prvim kućama – kaže Ščurić.

Ljudi su nezadovoljni, a nerijetko i agresivni jer puno puta ne shvaćaju što je u nadležnosti komunalnih redara, a što nije.

– Pitanje koje često čujemo je „Zašto vas mi plaćamo?“. Posebno nastaje panika kada kažemo da se jedino mogu tužiti sa susjedom jer u susjedske odnose ne ulazimo. Uglavnom se sve vrti oko novaca, ljudi traže alternativu i način da se problem riješi putem komunalnih redara, ali to tako ne ide – dodaje Ščurić.

Čišćenje dimnjaka također je u nadležnosti komunalnih redara, a takvi će pozivi zbog nadolazeće sezone grijanja ponovno postati aktualni.

Aktualni kroz sva godišnja doba su i naši prometni i komunalni redari, ali uz svu aktivnost, svi su složni da bi im pomoć dobrodošla. Kako ipak oni ne odlučuju o broju zaposlenih kao ni o zakonima i odlukama prema kojima rade, svaki put kada ih nazovete ili sretnete, sjetite se da samo rade svoj posao prema pravilima koja nisu sami pisali.