Majstorica Vlasta otkrila nam je tajni sastojak za slasnu zimnicu

Sezona izrade zimnice polako dolazi do svog vrhunca, a kako životni troškovi sve više rastu, mnogi se odlučuju na domaći uzgoj voća i povrća koje koriste za pripremu različitih omiljenih proizvoda poput pekmeza, ajvara i različitog ukiseljenog povrća. Jedna od majstorica u izradi zimnice je Vlasta Bokulić iz Sirača koja nam je otkrila što se svake godine nalazi na njenom popisu proizvoda koje vrijedi napraviti.

– Od zimnice svake godine pripremam slatko i slano. Od slatkog radim pekmez od šljiva tradicionalno, pekmez od grožđa, pekmez od dunja, jabuka, šipka i razne vrste džemova – od naranče, naranče i đumbira, jagode, marelice, šumskog voća, ribizla crnog i crvenog, bazginih bobica, malina… Od ove ostale zimnice, što bih rekla slane, pripremam turšiju na tradicionalan, stari način, papriku ukiseljenu s medom, ajvar ljuti i blagi, cigansku salatu, stvarno veliki asortiman. Ukuhavam i paradajz, ima naravno i cikle, krastavaca. U turšiji bude i krastavaca, karfiola, paprike, luka, svašta se stavlja – nabraja. Izrada zimnice dugotrajan je proces.

– Izrada kreće u proljeće, meni bar, s prvim voćem, od višanja, ribizla, trešanja… To traje cijelu godinu, nije to posao od samo nekoliko dana. Naravno, najveći intenzitet posla je u jesen jer tu je je najviše proizvoda, i dunje, jabuke, kruške, šljive, paprika, ajvar se radi, i sve za kiseljenje – navodi Vlasta koja se trudi raditi na tradicionalan način.

– Ne radim klasičnu pasterizaciju, ja radim sve na onaj tradicionalan način kao što su naše bake radile. Naravno, treba jako paziti da je sve voće i povrće čisto, bez oštećenja, samo ono zdravo i kvalitetno voće i povrće, sve posude i teglice moraju biti savršeno čiste, naravno koristim perilicu za posuđe gdje sve te staklenke perem na najvišoj temperaturi. Prilikom stavljanja proizvoda u staklenke, stavim, zatvorim i okrenem naopako tako da se povuče vakuum i da ne može ulaziti zrak ni ništa, to mi se pokazalo najboljim u tom procesu proizvodnje – ističe. Otkriva i tajnu kako da zimnica uspije.

– To se mora voljeti. U svaki od tih proizvoda treba se dodati par zrnaca ljubavi jer ako netko to radi na silu i preko volje, neće mu ni uspjeti. To stvarno treba voljeti. Ja to sad radim 15 godina intenzivno kao OPG i svi mi kažu da je to veliki posao. Je to veliki posao, ali meni je stvarno užitak kad pogledam tu moju džemaru, prostoriju koju smo uredili da odlažem proizvode, gdje to radim i tako dalje. Velika mi je ljubav kad to sve pogledam, kad su to papirići, privjesnice i sve ostalo posloženo onako uredno i lijepo, volim to. Treba to voljeti da bi se u tome uspjelo – naglašava Vlasta. Osim već navedenih proizvoda, na svom OPG-u radi i jabučni ocat.

– Radimo i domaći jabučni ocat i od divljih jabuka i od ovih naših domaćih, ali to su sve starinske sorte koje su nekad ljudi imali, od kolačare, carevićke, kožnjare, stare sorte jabuka i to stvarno ima posebnu aromu i drugačije je nego kad se kupi onaj industrijski jabučni ocat – kaže. No, zanimljivo je spomenuti da u izradi svoje zimnice rijetko koristi ocat.

– Ja prema starinskim receptima radim s esencom. Naše mame i bake su radile s esencom. Sjeća se starija generacija da su trgovci po trgovinama lijevali esenc pažljivo u bočice, a i danas se može doći do tog pravog domaćeg štiha proizvoda. Esenc, sol, eventualno ako treba malo šećera, čisto posuđe, čisto i zdravo povrće, strpljenja i opet zrna ljubavi, to je tajna – navodi. O kvaliteti njenih proizvoda najbolje govore priznanja koja je osvojila tijekom godina.

– 2017. godine sam dobila zlatnu medalju na Svjetskom festivalu džemova za džem od naranče sa đumbirom, to mi je bio dokaz da idemo u dobrom smjeru. Prošle godine smo dobili srebro za ajvar na Sajmu zimnice u Zagrebu gdje je bilo oko 180 ajvara, a ove godine na Danima šljiva u Siraču za džem od jagoda sam osvojila zlatnu diplomu, a za džem od marelice srebrnu. Bila je tu još hrpa priznanja za ostale pekmeze i džemove, što mi je potvrdilo da ipak jesmo na pravom i dobrom putu. To je zbog onog zrna ljubavi koje se dodaje u sve te proizvode, mislim da je to rezultiralo tim nagradama – sa smješkom ističe Vlasta. Iako prodaje svoju zimnicu, i drugima savjetuje da se okušaju u izradi jer će im se to isplatiti.

– Svima koji imaju prilike preporučam da si pripremaju zimnicu, samo neka rade onako kao što su radile naše bake, ja to uvijek ponavljam. Meni je jako žao što se taj trend napušta. Logo našeg OPG-a je mirisi i okusi bakine špajze jer primjerice, onaj starinski bakin pekmez od šljiva se ne može napraviti od nekakvih čačanki. To trebaju naše autohtone domaće šljive tipa debeljare, crnice, žumanice, jer od toga su naše bake radile pekmez. Trebaju ljudi raditi zimnicu, no neka ne koriste nikakve želine ni pojačivače okusa, pogotovo kad rade za sebe, to je po meni grijeh, to naše prekrasno voće i povrće uništiti s nekakvim aditivima, to stvarno nije potrebno. Ima još ljudi koji imaju stare recepte i koji to hoće podijeliti. I ovi mladi neka se uhvate toga, neka pišu u bilježnice, nikakvi mobiteli i ništa jer se recepti pogube, to znam po svojoj kćeri. Pišite si – napominje. Otkriva i nekoliko savjeta kojih se dobro držati pri izradi zimnice.

– Treba birati stvarno zrelo voće, nemojte kupovati nešto što lijepo izgleda jer to nije uvijek znak da je i zrelo i kvalitetno. Kad koristite zrelo voće, tu automatski smanjujete udio šećera. Ja u svojim proizvodima koristim pektin, ali pektin koji je iz ekološke proizvodnje, imam certifikat da je stvarno sve ekološka proizvodnja. Pektin je zapravo sastavni dio džemfixa i sličnih stvari u kojima je šest posto pektina, dok je ostatak želatina, a svi znamo da je ona životinjskog porijekla. Ako radite za sebe, pektin je skuplji, no bolje ga je uzeti jer tako znate što radite za sebe i svoju obitelj. To uvijek govorim, nije mi problem ni podijeliti recepte jer se ljudi trebaju vratiti korijenima i raditi zimnicu na način na koji su je naši stari pripremali – zaključuje Vlasta.