Mario Juretić iz Kapelice poklanja autohtone sorte čiji mirisi i okusi bude nostalgiju

Nema ništa ljepše nego imati nešto svoje, autohtono, nešto što te podsjeća na ljeta kod bake koja je u svom vrtu imala najslađu rajčicu srcolikog oblika, točnije volovsko srce. S obzirom na činjenicu da se vremena mijenjaju, sve je teže doći do autohtonog sjemena čiju kvalitetu nikada u potpunosti ne može zamijeniti sjeme iz poljoprivredne trgovine. Svjestan je toga Mario Juretić iz Kapelice kod Garešnice koji se inače bavi ekološkom poljoprivredom, ali ono čime se još odlučio baviti nadilazi granice njegova posla.

– Ekološka poljoprivreda zaista je zahtjevna i ima puno ručnog rada, no ono što je najbitnije je da proizvodimo stare sorte koje su otpornije i prilagođenije našim mikroklimatskim uvjetima. Sudjelovali smo na puno sajmova razmjene, primjerice sajam u Cerni je tako koncipiran. Recimo, sjeme koje ja imam razmjenjujem s nekime i tako širimo našu biološku raznolikost koja je u ovom trenutku poljoprivredi i potrebna – kaže Juretić.

Vidio je Juretić da zainteresiranosti i potražnje za autohtonim sjemenkama ima pa je odlučio na poklon dati sjemenke rajčice. I tako je ova hvalevrijedna, ali i darežljiva priča počela.

– Kao član Upravnog odbora stranke “Promijenimo Hrvatsku” došao sam na ideju da možemo pokloniti sjemenke stare sorte rajčice poput velikih rajčica koje mogu narasti do kilu ili kilu i pol. Od starih sorti još su tu volovsko srce te rajčica jabučar. Čak su se javili ljudi s otoka Brača i tražili sjemenke jabučara nakon čega smo sjeme razmijenili – rekao je.

Hrvatska bilanca je trenutno s proizvodnjom sjemena povrća vrlo negativna, dodaje.

– Mi kao država primjerice proizvodimo sjeme varaždinskog zelja, ogulinsko zelje, nešto češnjaka i slične naše zaštićene tradicionalne sorte koje su zanimljive zbog svoje nutritivne kvalitete. Na ideju se došlo razmišljajući imamo li mi neku banku sjemena koja bi postojala između proizvođača s ciljem širenja tog sjemena – navodi Juretić.

Potražnje ne manjka pa se autohtone sorte šalju i izvan zemlje.

– Poslali smo već preko 150 paketića, od Švedske do Švicarske, a naravno i u našoj zemlji u brojne gradove, čak je poslano na Lastovo – kaže.

Najviše se ljudi iznenade kada Juretić kaže da sjeme poklanja, a ne prodaje.

– Odlučili smo se na vlastiti trošak za poštansku marku koja je potrebna jer želja je bila povezati ljude. U Hrvatskoj imamo jako bogate resurse te jako bogatu raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Zato smatram da se moramo bazirati na našu kvalitetu jer ne možemo se mjeriti s količinskom proizvodnjom žitarica u Ukrajini ili grožđa u Francuskoj. Moj stav i cijele naše stranke je da moramo raditi na kvaliteti – smatra Juretić.

Zahvalnost ljudi zna biti vrlo emotivna.

– Dobio sam poruku gdje su se ljudi zahvaljivali do neba, spominju sve svece i blagoslove. U tom trenutku, kada sam čitao poruku, suza mi je krenula. Sretan sam što ljudi poklon primaju s velikodušnošću, teško je to zapravo i opisati. Poklanjanjem možemo unaprijediti našu proizvodnju. Iako je za to potreban duži period, vjerujem da će od toga nešto biti – kaže.

Dotaknuo se Juretić i isplativosti ekološke proizvodnje.

– Ekološka proizvodnja, koja je bez upotrebe ikakvih kemijskih preparata, namijenjena je za proizvodnju ljudske hrane. Ako normalnog, hibridnog kukuruza ima 15 tona po hektaru, a mi imamo tri do četiri tone po hektaru i pola kilograma tog kukuruza prodamo u bruto iznosu za 20 kuna odnosno kilogram za 40 kuna, onda je tu ekonomska isplativost – kaže Juretić.

Juretić još uvijek ima sjeme starog sorta rajčice, stoga mu se možete javiti i zatražiti djelić autohtone sorte čiji miris i okus bude nostalgiju.