[FOTO] Martina: Kako smo se uvjerili da priče o hladnim i neljubaznim Newyorčanima ne drže vodu

Kad hodaš, hodaj brzo jer ne podnose spore hodače. Kad naručuješ kavu, pecivo, šta god, pogledaj unaprijed šta ćeš jer ne vole čekati da se smisliš. U podzemnoj ne gledaj nikoga u oči. Neljubazni su i ne žele ti pomoći…

To su samo neke od uputa koje smo dobivali prije puta. Naši dojmovi se u POTPUNOSTI razlikuju od svega što smo čuli. Nas su upravo ljudi oduševili!

Ljudi su NASMIJANI! Vrlo često će ti u prolazu dobaciti kompliment, i žene i muškarci. Ne, nisu to ljigavi komplimenti već maleno – sviđa mi se tvoja torba, izgledaš lijepo u toj majici, super ti stoji ta boja i sl. Fora je osjećaj da si u toj rijeci ljudi viđen i još više fora ta spontanost i otvorenost oko tebe.

Ljudi često PJEVAJU – po ulici, dok čekaju podzemnu, sami ili u grupici…

Svratiš naručiti kavu za van, a žena koja čeka svoju narudžbu počne pjevati. I NITKO JU NE GLEDA KAO DA JE POLUDJELA, već joj se pridruži i prodavačica i djevojka koja kuha kavu i još neki kupci koji stoje u redu. Odjedanput, cijeli kafić pjeva i pleše!

Poslije utrke na kojoj sam sudjelovala, ležimo na travi. Prilazi nam trkač i pita je li to smeće oko nas naše (čaše poslagane jedna u drugu, papiri od sladoleda, maramice). On ide baciti svoje smeće pa može usput pokupiti i naše.

Izlazi čovjek iz restorana, otvara kutiju s pizzom koju je naručio i zaključuje kako mu je prevelika. Znate kako idu preporuke restorana kod nas – idi tamo jer su porcije ogromne. Nema veze što ne možeš pojesti, zamotat će ti te ostatke pa ćeš ih hladne jesti usred noći na putu za toalet, važno je da su velike. E pa, ovaj je čovjek zaključio da je pizza daleko veća od onoga što može pojesti pa je dio podijelio ljudima, prolaznicima koji su se tu slučajno zatekli. Prišli smo ga pitat u čemu je štos (jer naš balkanski mentalni sklop odmah vidi urotu, odmah neku korist traži koju bi on mogao imati, je l’ pljunuo u pizzu, što li je napravio s njom da ju dijeli!?). A čovjek kaže kako je stigao s puta i da nije ovoliko gladan a šteta je baciti hranu pa će ju radije podijeliti. ‘Šta nije tako bolje?’, pita nas.

Da to je ta hladna i zločesta Amerika. Ali, ima još!

Na plaži otoka Coney ležao je bumerang. Sam i poprilično dugo. Pomislili smo kako nije ničiji i podigli ga. Odjednom čujemo kako nam netko kaže: ‘Hvala što si ga podigao za mene, baciš?’ I Svetin baci a lik još kaže: ‘Wow, super ti je bacanje,’ i dobaci bumerang dalje sinu. Šta je u tome fora? Pa ništa osim što bi kod nas uglavnom ljudi počeli vikati šta diraš, ostavi to je moje i slično.

U NY je ljubaznost na nekom višem nivou. Ima puno pravila – hodaj desnom stranom, stoj uz desni rub stepenica, ne trči po pokretnim stepenicama – ali, sva su logična jer je velika količina ljudi i kako bi čitav taj sustav mogao funkcionirati, pravila su tu. Ali niti jednom nismo pročitali uputu koja počinje s NE. Umjesto – ne bacaj smeće – pisat će: ‘U našem parku živi 300 različitih vrsta životinja. Hvala što nam pomažete održati ga čistim.’ Što se parka tiče, još je jedna pogrešna percepcija grada kao grada bez zelenila. NY ima nevjerojatan broj parkova i parkića, zelenih površina i dječjih igrališta i svaki od njih ima uređen sanitarni čvor. Dječja igrališta su divna, s puno različitih aktivnosti za razvoj motorike i apsolutno svaki ima vodu koja šprica i curi i djeca se igraju s tim prskalicama, imaju kantice ( koje su napravljene od malo čvršće gume i stanu u torbu!). Zelenila, dakle, ima posvuda – na krovovima, terasama, parkovima, ulazima u restorane…

Često čujemo kako ne treba sebe i život uzimati previše ozbiljno, netko uspije netko ne, ali iznenadio nas je prometni policajac koji je regulirajući promet – plesao!!!! Da, policajac je plesao i pritom savršeno odradio posao i svi su znali kud trebaju ići. Inače, vozači voze oprezno, bez divljanja i agresivne vožnje! A grad je raj za pješake jer kao da imaju prednost pri prelasku ceste. Iako je crveno, auti će često stati i pustiti te da prijeđeš cestu! Da, automobil ima upaljeno zeleno svjetlo, ali on staje da ti koji imaš crveno, prijeđeš! Čak i policijska vozila!

U Hrvatskoj sam uplatila let helikopterom i potpisala izjavu u kojoj stoji ukoliko zakasnim, gubim pravo na povrat novca. Nije mi bilo jasno kako netko može zakasniti na takav let!! Sudbina se poigrala i poželjela mi pokazati kako je sve moguće organiziravši kvar vlaka u podzemnoj! Znači, luda sam! U predinfarktnom stanju! Sve smo organizirali na vrijeme, još smo trebali stići i pola sata ranije, ali ne! Slijedeća podzemna nam je daleko za hodati i cijela linije je, uostalom, zatvorena! Doći na suprotnu stranu parka znači hodati 20 minuta i ukrcati se tek onda na podzemnu. Ne znamo s koje strane ceste stoji bus za taj dio grada, nemamo pojma ni gdje je stanica za autobus, ako ćemo iskreno! Izlijećemo iz podzemne, ugledamo prvi bus taman malo ispred nas ali već je krenuo. Gledamo koga pitati, kad se autobus zaustavlja i trubi nam da uđemo. Pokušavamo objasniti šta nam se događa, a vozač kaže da nas ne razumije. ‘Udahnite i pokušajte mi objasniti još jednom.’ Ovaj put uspijevamo, a vozač razmišlja kako da stignemo na vrijeme. I nađe neku ludu kombinaciju, smirujući me. ‘Sad još samo trebamo doći do tamo, pa ćete na podzemnu.’ Da se ne lažemo, bilo je malo više koraka koje je trebalo odraditi i on je svako malo dodao još koji korak da bi na kraju rekao: ‘Bila si uznemirena i da sam ti odmah rekao sve korake uspaničila bi se i ne bi ih zapamtila. Sad si bolje i sad me čuješ.’ Svaka mu čast! Stao nam je negdje na svojoj ruti, ali mjesto na kojem nam je stao uopće nije bila stanica već mjesto odmah uz ulazak u podzemnu i još nam NIJE NAPLATIO vožnju! Htjeli smo odmah kupiti kartu, a on je rekao kako imamo sad većih problema za riješiti od kupnje karata. Na kraju kod te podzemne viče on: ‘Ajde sad trči i zabavi se na letu, stići ćeš!’ I stigli smo!! Zahvaljujući dobroj duši!

Putovanja te nauče kako sve ispadne dobro, nervirao se ti ili ne. Kad se sve naizgled ruši, paničari malo, moraš, čovjek si, ali tada ohladi glavu i usmjeri pažnju na rješenje. I uvijek ispadne dobro!

Što sam starija, to sam svjesnija balona u kojem živimo i doziranja informacija koje dobivamo od državnog vrha i svih ideologija kojima nas pune. Svi znamo kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja s pitkom vodom. Osim što ju možeš piti i u Nizozemskoj, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj…pa čak i u New Yorku! DA, voda u NY je pitka i odlična je! A po čitavom gradu nalaze se punionice vode, svi muzeji ih imaju, ispred restorana znaju stajati. Restorani čak, kad je jako vruće, na ulazu poredaju čaše s vodom i svatko je slobodan napiti se. U parkovima su slavine tako dizajnirane da osim ljudi vodu piju i životinje!

Država NY prije godinu dana legalizirala je marihuanu. Može se kupiti u tobacco shopu, na ulici ili čak možeš organizirati da ti prodavač dođe kući sa svim uzorcima (i svim proizvodima od marihuane). U podzemnoj na plakatima samo mole da odlučiš li se na konzumaciju, poštuješ druge koji izbjegavaju udisanje dima i da trebaš imati 21 godinu za konzumaciju.

Građani države New York u svojim režijama neće pronaći račun za grijanje i vodu jer država smatra kako je to temeljno ljusko pravo i ona to plaća svojim stanovnicima. Da, znam, svijet za sebe je ta hladna, opasna Amerika!