Organiziranog zbrinjavanja vune nema, ali kontrola koje kucaju na vrata ima

Jedan od većih problema s kojima se ovčari godinama uglavnom bezuspješno bore je vuna, odnosno pitanje što s njom. Iako bi vuna trebala biti dodatan izvor zarade i siguran prihod, nije tako. Ovčarima je ona umjesto dodane vrijednosti problem jer nekog organiziranog otkupa ili modela zbrinjavanja nema.

-Ništa, nikakvog otkupa nema. I od prošle godine mi je ostala ‘kamara’ vani i ne znam kamo ću s njom i što ću. Nemam pojma – sliježe ramenima Ratko Aščić.

Aščić s bratom u Zrinskoj ima stado od oko tisuću ovaca, a po ovci nakon šišanja ostaje do kilogram i pol vune. Prodavao je jedno vrijeme Aščić vunu poduzetniku iz Ivankova, ali je njegova tvrtka otišla u stečaj kao i ona sljedećeg kupca iz Zagreba. Čak ni kada se nađe kupac to nije jamstvo da će htjeti otkupiti vunu. Upravo se s tim problemom suočio Dražen Čikvar iz Velike Barne.

-Problem je kada donesete vunu od romanovske ovce ili crnu vunu jer je neće primiti. Kažu da crna vuna ne prima boju i što reći na to – pomalo je razočaran Čikvar.

I iako riješenog modela otkupa i zbrinjavanja nema, kontrole ima.

-Kada dođe inspektor za zaštitu okoliša morate mu predočiti papir gdje ste vunu zbrinuli – napominje grubišnopoljski ovčar.

A modela nema, pa bi ovčari, kaže Aščić, pristali i pokloniti vunu. Samo kada bi imali kome.

-Vozi, da se riješim toga, ali nemam kome dati. Kako, kud, tko će? Kome kada nikome ništa ne treba – rezigniran je Aščić.

O toj će se problematici i mogućnosti rješenja govoriti na nadolazećem Jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu, a dio ovčara se odlučuje uzdati samo u sebe, pa Čikvar primjerice nabavlja ovce koje ne treba šišati jer ako nema striženja nema ni problema s vunom.