Nakon naleta pijanog vozača, teško ozlijeđenog šampiona Cezara su htjeli uspavati. No, Sandra se za njega odlučila boriti…

Bjelovarčanka Sandra Cerjanec sa samo šest godina krenula je na jahanje, a sa sedam godina dobila je svog prvog konja rase kasač i od onda konji su njezina najveća ljubav. Sandra je danas vlasnica i predsjednica Kasačkog kluba Bjelovar koji ima 11 svojih konja i sedam konja privatnih vlasnika, klub broji  80 članova, te vodi škole jahanja, čak i za djecu od pet godina i više.

Sandra je posebno vezana sa svoga konja Cezara za kojeg se veže gotovo filmska priča.

Teška nesreća šampiona

-Cezar je iz naše štale, iz našeg uzgoja. Bio je odličan trkač, već u trećoj godini je pokazivao odlične rezultate, a sa četiri godine je osvojio Hrvatski kasački derby, to je najveća utrka u životu kasača i karijera mu je jako krenula uzlaznom putanjom – priča nam Sandra.

-Onda se dogodila strašna nesreća kada smo se vraćali iz Oroslavlja s natjecanja. Bila je noć, vozili smo se u džipu, Cezar je bio u prikolici i pijani vozač se zaletio u našu prikolicu. Cezar je izletio van na cestu i doživio teške ozlijede, no to nije sve. Kako je bio na cesti na njega je još dodatno naletio auto i još gore ga ozlijedio. To je bilo užasno – prepričava nam strašnu priču Sandra kojoj je svjedočila.

-Neviđeni šok sam doživjela, brzo smo zvali da se s novom prikolicom po njega dođe i bilo je veliko pitanje hoće li preživjeti i baš je teško patio. Bila sam shrvana. Bilo je prijedloga da se uspava što ja nisam dopustila. Imao je ogromne rane, kost od zgloba mu se mogla vani vidjeti, a sada kakve su bile unutarnje ozljede na početku nismo znali. Prvo je tri mjeseca bio samo u boksu, previjali smo te rane, svaki dan sam bila uz njega i bilo je baš teško to sve gledati, ali nisam ga dala – prepričava nam Sandra i nastavlja.

Veliki povratak na velikoj sceni

-Našla sam jednu kvalitetnu veterinarku u Ljubljani koja je došla u Bjelovar i onda ga je ona liječila, imao je i velikih problema s kralježnicom i sa zglobovima. Mišići su mu bili atrofirali, tako da je gotovo morao ispočetka učiti hodati. No, nakon godinu dana je dosta napredovao i bilo je puno bolje – kaže Sandra.

-Nakon godinu dana rekla sam, najbitnije da je on meni to sve preživio, ali ‘ajmo opet početi lagano s treninzima i vrlo brzo je opet napredovao. Htjela sam mu dati pravu priliku i ozbiljne utrke te sam kontaktirala uspješnog trenera u Nizozemskoj koji ga je odlučio prihvatiti i tako je Cezar otišao u Nizozemsku. Tada je imao devet godina, dakle tri godine nakon teške nesreće. Trener je bio super zadovoljan s njim i osvojio je jednu utrku u Nizozemskoj i dvije u Njemačkoj što je vrhunski rezultat. On je jedini kasački konj hrvatskog uzgoja koji je osvojio prva mjesta u Njemačkoj i Nizozemskoj. Dobila sam ponude iz tih zemalja da ga prodam, ali nisam ga dala – priča nam Sandra.

Zaslužena mirovina kod kuće

-Nakon godinu i pol dana vratio se k meni i sada je u zasluženoj mirovini. Šeta, uživa i sa mnom je. Inače, da mu se nije dogodila te teška nesreća tko zna šta bi on još sve osvojio – kaže Sandra koja ima jako puno posla u svome Kasačkom klubu Bjelovar.

-Kao što sam rekla, imamo puno članova, puno radimo s mladima, djeca kada sjednu na konja postanu oduševljeni i nikada se ne dogodi da netko odustane. Baš puno radimo s djecom, ali i sa starijima. Tko god dođe ostane oduševljen jer je konj zaista posebna životinja. Surađujemo i s Ositom, s ljudima s posebnim potrebama, njima to strašno pomaže i imamo još puno planova i projekata koje planiramo ostvariti – zaključila je Sandra.