Nekim nije bilo teško ‘potegnuti’ ni 400 kilometara do Grubišnog Polja kako bi vidjeli draga lica

GRUBIŠNO POLJE – Ovoga vikenda u Grubišnom Polju okupila se generacija koja je u tamošnjoj Gimnaziji maturirala prije točno pola stoljeća. Daleke 1972. godine njih 30 okrenulo je novu stranicu u svojim životima, a na subotnje okupljanje i evociranje mladenačkih uspomena stiglo je njih 14. Među njima i Francika Filipić, djevojački Vodra, koja danas živi u Velikoj Gorici. Otkrila nam je kako joj se većina onoga što je željela kao gimnazijalka u životu i ostvarilo.

-Tada sam planirala postati defektolog i zaista sam diplomirala logopediju. Studirala sam u Zagrebu, gdje sam se udala i kasnije preselila u Veliku Goricu – priča nam Francika koja i danas održava kontakt s najboljom prijateljicom iz osnovne i srednje škole, kao i drugim prijateljima iz Grubišnog Polja. Druženja s kolegama iz školskih klupa, kaže, za nju su velika radost.

-Posljednji put smo se okupili prije pet godina. Drago mi je što smo ponovili druženje, za nas je to povratak u mlade dane, prilika da evociramo uspomene, susretnemo neke davne simpatije i sjećamo se prijateljstava – kaže naša sugovornica koja je ponosna je baka tri unuke, od kojih se dvije upravo spremaju za maturu.

-Njima je danas užasno stresno, većinu nastave su pratile online i imaju više problema nego mi kad smo maturirali. Danas ništa ne ide bez instrukcija, dok smo si mi više pomagali međusobno, a i profesori su bili spremniji pomoći – zaključuje Francika.

Njezin školski kolega Dragoljub Amidžić koji danas u Zagrebu radi kao veleučilišni profesor menadžmenta i financija i koji je od svih grubišnopoljskih maturanata iz 1972. još jedini zaposlen smatra pak kako je danas maturantima lakše.

-Danas su djeci informacije pristupačnije, imaju pristup znanstvenim bazama, dok mi ponekad nismo imali ni za knjige – kaže Dragoljub koji je u mladosti sanjao o tome da postane pilot, no život ga je odveo u nekim drugim pravcu.

-Rado sam se odazvao na druženje, prekrasno vidjeti sve te ljude, pa i komentirati kako smo izgledali u mladim danima, a kako izgledamo sad. Neke kolege nisam ni prepoznao. No, sve je to život – kaže Dragoljub.

Na godišnjicu mature najduže je putovala Marija Lukavečki, rođena Sinković. Prije pola stoljeća ona je u grubišnopoljsku Gimnaziju putovala iz rodnog Velikog Grđevca, dok danas živi u Ražancu kod Zadra.

-Drago mi je što sam vidjela stare prijatelje, vrijedilo je zbog toga potegnuti 400 kilometara – kaže Marija, dodajući kako se, kao i većina kolega, već sad raduje nekom novom susretu.