[VIDEO/FOTO] Vozili smo se u vlaku koji je zapeo u vremenu dok željeznička postaja podsjeća na narkomanski skvot

Još od studentskih dana, a to sad već ima desetak godina, nisam sjeo u vlak koji vozi od Bjelovara do Zagreba tako da je ulazak u ‘plavu mašinu’ izazvao brojna sjećanja na nedjeljne večeri kada smo se vraćali s vikend odmora u metropolu.

Iako je ova vožnja vlakom bila znatno kraća, to jest Rovišće je bila konačna destinacija, nije bilo teško zaključiti da se u deset godina apsolutno ništa nije promijenilo.

Većina sjedala koja su i dalje neugodno nagnuta naprijed su bila slobodna. Nakon poznatog zvižduka konduktera smo krenuli, a navedeni kondukter i sam vlak koji me prevozio uvijek me podsjećao na Menzelovo remek djelo ‘Strogo kontrolirani vlakovi’.

Odmah na početku sam dobio podsjetnik da sjedim ispod ‘motora’ koji je toliko bučan da moraš otići u drugi dio vagona. To je bio dio vlaka koji se u studentskim danima uvijek izbjegavao, ali nakon deset godina čovjek zaboravi.

Video – Željeznička postaja Rovišće

U vlaku je bilo samo pet osoba. Dvoje učenika koji su, jasno, surfali na mobitelu i tri gospođe koje su strastveno prepričavale zbivanja u Ukrajini. Bilo je zagušljivo pa sam pokušao malo otvoriti prozor. Nije išlo. Zaglavljeno. Prije prve stanice u Starim Plavnicama kondukter u plavom je došao ‘cviknuti’ kartu baš kao u nekim davnim danima.

Nakon stanice u Klokočevcu i početnog uzbuđenja i prisjećanja nekadašnjih vožnji entuzijazam je splasnuo te sam poput učenika iz susjednog vagona pokušao surfati na mobu. No, signala nije bilo.

Za vrijeme studentskih dana ponekad smo si znali s pivicama kratiti putovanje do Zagreba zbog čega je znala biti gužva ispred WC-a. Kada sam već kod prisjećanja starih dana, rekoh možda tu ima nekih noviteta. No, legendarni stari WC putem kojeg možeš zalijevati tračnice na kojima se voziš je i dalje identičan.

Nakon Žabjaka ostao sam jedini u vlaku. Ni konduktera nije bilo koji se očigledno sklonio u kabinu vozača. Nakon 15-ak minuta stigao sam do željezničke postaje u Rovišće.

A onda…

Željeznička postaja u Rovišću izgleda poput narkomanskog skvota u Detroitu. Razbijena stakla, ploče na ulazu, grafiti, miris pišaline na ulazu, sjeverni dio zgrade potpuno nagrižen vlagom, oko zgrade spaljena trava, vreće sa smećem i razrušena ograda.

Zamišljam kakav je to tek prizor po noći ovdje i krećem prema središtu najveće općine u županiji.