Kućni posjeti su obaveza obiteljskih liječnika, zašto ih onda neki ne obavljaju?

IVANSKA/KAPELA – Tijekom posljednje dvije godine suživota s pandemijom kućni su se posjeti obiteljskih liječnika koji rade u ambulantama opće medicine sveli na minimum. Potvrdio nam je to i v.d. ravnatelj Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije Josip Rajković te otkrio jesu li liječnici obavezni odlaziti u kućne posjete.

– Za vrijeme pandemije bilo je rečeno da se ne ide u kućne posjete, međutim kako vrijeme prolazi pandemija jenjava oni su obavezni ići u kućne posjete, odrediti si vrijeme u danu (obično je to krajem radnog vremena) za barem jednu kućnu posjetu ili ovisno o potrebi – govori Rajković.

Nešto manje posla u jeku pandemije imala je doktorica Jadranka Ladović-Vučnik iz Ivanske koja se prisjetila na koje su se sve načine borili s virusom.

– Možda su i sami ljudi bili malo obazriviji pa nisu zvali baš za sitnice, dogovarale su se neke stvari telefonom, neke stvari su se slikale i slale i tako, bilo je svakakvih pomoći, ali nije se prestalo odlaziti u kućne posjete ovdje na našem terenu. Ako bi netko imao temperaturu zamolili smo ukućane da stave maske, najavili smo se kad ćemo doći, zamolili ih da otvore prozore i proluftaju i tako, na taj način smo se štitili i nije bilo problema – govori. Danas u kućne posjete ide gotovo svakoga dana, a uglavnom posjećuje starije ljude koji su sami i nepokretni.

– Nekad stvarno nema potrebe za izlaskom na teren, a nekad ima i nekoliko kućnih posjeta u danu. Neke imamo planirane kućne posjete kod nekih kroničnih bolesnika, nekad akutne, ali gotovo svaki dan ima barem jedna kućna posjeta – otkriva. Ljudi je najčešće zovu zbog bolova, a obilazi često i one koji se vrate kući nakon hospitalizacije.

Manje potrebe za kućnim posjetima ima doktorica Valentina Kunić koja radi u Kapeli.

– U kućne posjete odlazim otprilike jednom tjedno, ovisno o potrebama pacijenata. To mi oduzima dosta vremena jer dosta ljudi koji mi dolaze u ambulantu su iz udaljenih mjesta koja su i po 15 kilometara udaljena od ambulante tako da mi nekad treba i više od sat vremena da obavim kućnu posjetu – navodi. Struktura pacijenata kojima je potreban takav oblik pomoći i kod nje je sličan kao i kod dr. Ladović-Vučnik pa uglavnom posjećuje starije i nepokretne ljude koji sami ne mogu doći do ambulante. U posjete se trudi odlaziti pri kraju radnog vremena, kako je preporučio i v.d. ravnatelj Rajković.

– Pokušavam organizirati da je to krajem radnog vremena, ali ovisno o situaciji i tome što je s pacijentom nekad odem i usred radnog vremena – pojašnjava. Zašto neki od liječnika nisu toliko spremni obavljati kućne posjete doktorice iz Kapele i Ivanske ne znaju.

– Vjerujem da zato što to oduzima puno vremena. Primjerice, kad odem u kućnu posjetu za vrijeme radnog vremena i ako odlazim u neko mjesto koje je udaljenije od ambulante i vratim se za sat vremena, za to vrijeme mi dođe desetak pacijenata i onda svi čekaju i nervozni su – smatra dr. Kunić. S njom se slaže i dr. Ladović-Vučnik, koja navodi još neke od potencijalnih razloga zbog kojih ne odlaze svi liječnici obiteljske medicine u kućne posjete jednako često.

– Možda netko nema vremena, no to njih morate pitati. Možda nemaju ni potrebe, možda ih ne zovu pacijenti. Možda su takvi timovi, mi smo više u ruralnom području, imamo puno samačkih i staračkih domaćinstava gdje nije uvijek samo medicinska indikacija razlog, nekad i socijalna prevlada – zaključuje.