Županijska govornica: Ima li odojaka? Ima, jel’ za ražanj? Ima i telića…

Svojevremeno je veliki Winston Churchill izjavio nešto poput ‘demokracija nije savršen sustav, ali je najmanje loš’ ili ‘demokracija je loš oblik vladavine, ali ne znamo bolji’.

Zašto sam se baš toga sjetio prateći jedan od festivala regionalne demokracije, sjednicu Županijske skupštine Bjelovarsko-bilogorske županije?

Slažem se da ne moraju baš svi vijećnici ili narodni predstavnici biti geniji i voditi rasprave koje će mladi kasnije učiti u školi i na fakultetu. Znam i da ima zastupnika na državnoj razini kojima ne bih dao da odlučuju o kućnom budžetu, a kamoli državnom proračunu. Gotovo svakodnevno netko od preplaćenih izabranih narodnih predstavnika kaže nešto zbog čega nam je neugodno, jer je glupo, laž, nepristojno, banalno, pogrešno, nevažno…

Svojevremeno sam mislio kako bi ovaj skupi sustav predstavničke demokracije trebalo zamijeni nekom vrstom prosvijećenog apsolutizma ili pronarodne monarhije bez suvišnih deputata i unatoč očiglednoj provokaciji i šali nailazio sam na brojna odobravanja.

Da je tako evo potvrde sa skupštine bilogorske političke kreme zavaljene u udobne fotelje bjelovarskog teatra. Aktualni je sat, osim očekivanih i uobičajenih provokacija aktualnog župana i njegovih britkih odgovora, u nekim je trenucima poprimio sasvim nadrealnu dimenziju.

Prvo je Marijan Sabolović iz HSS-a inzistirao od župana doznati cijene bekona i što se radi na tom pitanju. Nisam siguran da Marušić ima bilo kakve veze s tržištem svinja, ali Sabolović to pita već četvrti put!?

Međutim, bila je to samo uvertira za pravi spektakl – nadmudrivanje potpredsjednika Skupštine Ivana Beljana (DHSS) i pročelnika za poljoprivredu Zlatka Pavičića. Naime, Beljanov je prijatelj dobio unuka, planira proslavu, a ne može pronaći domaćeg odojka. Stoga je pitanje za pročelnika za poljoprivredu bilo: ima li tko na prodaju odojke?

Pavičić si je dao truda i pronašao odojke različite kilaže i dat će mu broj mobitela raspoloživog proizvođača. Pitao je i je li za ražanj ili pečenje u krušnoj peći… Dodao je da ima i telića.

Na kraju je Beljan, kao predsjedavajući, morao pitati sam sebe kao postavljača pitanja, je li zadovoljan odgovorom. I pitao je i nije bio zadovoljan. Njegova ironična provokacija bila je razumljiva jedino njemu samome i valjda je trebala isprovocirati raspravu o stanju u svinjogojstvu, uvozu jeftinih prasića i tko zna čemu još. Rezignirano je samo rekao: A, dobro, vidim da niste shvatili.

Da, i to je Županijska skupština. Demokracija, također.