Vojo Šiljak za Klikni.hr: Sve prve stvari sam napravio u Bjelovaru

BJELOVAR – Velikan i doajen radijskog i televizijskog novinarstva Vojo Šiljak jučer je posjetio bjelovarski Gradski muzej u kojem je već mjesec dana otvorena dokumentarna izložba o njegovom opsežnom i bogatom radu.

Naime, Vojo Šiljak je 2019. godine Gradskom muzeju Bjelovar poklonio svoju ostavštinu koja se sastoji od 450 CD-a sa snimljenim radijskim i televizijskim emisijama, osam knjiga knjiga koje je napisao, zatim 150 knjiga koje je Šiljak dobio s posvetom od poznatih građana. Tu su i brojni isječci iz novina, knjige viceva koje je napisao i još mnogo toga.

Ekskluzivno za Klikni.hr Vojo Šiljak komentirao je kako je došlo do ideje da svoju ostavštinu pokloni Gradskom muzeju Bjelovar, otkrio nam je koje ga uspomene vežu za Bjelovaru gdje je pohađao srednju školu i što radi u mirovini.

-Puno toga mene veže za Bjelovar. Naime, rođen sam u selu Bolč kraj Bjelovara. U moje vrijeme to je bilo oko 30 minuta biciklom. Četiri godina sam išao, tada se to zvalo u “nižu” gimnaziji, a četiri u višu. Maturirao sam u Bjelovaru. Tada sam stanovao kod strine Danice i strica Milorada Ivanovića, najprije na Trgu Stjepana Radića, a onda kraj stare ciglane. I gotovo sve prve stvari sam napravio u Bjelovaru. U ovom gradu je započelo moje formiranje – rekao je Šiljak i nastavio.

Prvi poljupci i biljar u gostionici

-Premda živim 60 godina u Zagrebu, Bjelovar je moj grad, pa je logično da sam svoju Zaostavštinu (to mi pompozno zvuči) dao Gradskom muzeju. Tu se nalazi stotine i stotine snimljenih radijskih emisija, stotine snimljenih televizijskih emisija, intervjui sa mnom koji su objavljeni u VUS-u, Vjesniku, Plavom vjesniku, Studentskom listu, Telegramu, Bjelovarskom listu, i dr. zbirke pjesama, desetak mojih knjiga, razgovori s eminentnim našim i svjetskim umjetnicima, pet zbirki viceva (ukupno oko 5 000), obiteljske fotografije, fotografije s osobama koje sam susretao, neki neobjavljeni rukopisi, pisma čitatelja i gledatelja pisanih na moju adresu, razni događaji, nagrade na festivalima, nagrade na međunarodnim skupovima, državna odličja, spomenice, dvije nagrade za životno djelo. Odjevne predmete nisam darovao, jer mi trebaju još malo – kazao nam je Šiljak kojeg smo upitali koje su mu najljepše i najupečatljivije uspomene na Bjelovar.

-Naravno, prvi poljupci u Malom parku, plesnjaci u Starom kotaru, gluma u Omladinskoj pozornici i Narodnom kazalištu, Korzo, rukometaši Partizana (uglavnom moji stariji i mlađi školski prijatelji), kino Gorica i Partizan. Neki profesori…slastičarnica Mignon, biljar u gostionici kod Šime, itd. Naravno, najviše prijatelji – kaže Šiljak.

Na pitanje kako se radio kao medij promijenio od vremena kada je on bio urednik rekao je:

-Sve se promijenilo, pa tako i radio. Recimo kao Fićo i Rimčevi auti. Iako mislim da smo mi nekada bili iskreniji, spontaniji i inventivniji. Danas se radio programi realiziraju po šprancama. I to uvoznim. Tehnika je napredovala. I novinari su obrazovani, ali im ne daju da budu invetivni i svoji. Mi smo bili primorani izmišljati, a sada se mnogo toga već gotovo servira. Nekada radio tehnika nije mogla pratiti zamisli autora, a sada je obrnuto, autori ne mogu pratiti napredak tehnike. Radio i televizija više nisu sami, tu su razni portali itd. – kazao nam je Šiljak kojeg smo upitali i kako provodi umirovljeničke dane.

-Kada sam bio mladi novinar, onda su stariji kolege spremajući se u mirovinu, pričali kolika će im biti. Jedan je rekao: Dečki, nije važno kolika će biti visina mirovine, već koliko ćemo je primati. Eto, ne mogu se potužiti: ja sam 15 godina u mirovini. Dosta sam toga napravio u tih 15 godina, a još uvijek subotom u pola dva realiziram emisiju u programu Radio Sljemena “Dobri duh Zagreba”. To je generacijska emisija, ali kako mi se generacija, nažalost, osipa, preporučujem se i mlađima. Oh, svašta ja pričam – rekao je Šiljak te se zahvalio direktoru Muzeja akademskom slikaru Milanu Pavloviću i sjajnoj kustosici Sliviji Sitta jer su, kako kaže, vrlo lijepo pripremili izložbu i katalog-monografiju.

-Na kraju spominjem bivšeg direktora muzeja. Mladena Medara, koji mi je prije nekoliko godina predložio ovaj projekt – zaključio je Šiljak.