Od prve projekcije ‘Kod Krune’ i starih drvenih stolica do modernog KMC-a

Bjelovar je oduvijek imao veliki broj filmskih zaljubljenika, a posljednjih desetljeća i vrhunske glumce za koje se znalo diljem Hrvatske i bivše države. Stoga nije ni čudno da je svojevremeno mali grad poput Bjelovara imao čak dva kina u centru grada koja su uvijek bila dupkom ispunjena. S druge strane, u nedavnoj povijesti grada bilo je duže razdoblje da Bjelovar nije imao ni jedno kino.

No, krenimo redom. Prva filmska projekcija u Bjelovaru održana je davne 1906. godine u prostorijama tada popularne gostionice ‘Kod Krune’. Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća u Bjelovar je došao tada poznati putujući kinematograf iz Slovenije koji je na repertorau imao strane filmove, ali i snimke iz naših krajeva. U tom periodu započeo je s radom i drugi bjelovarski kinematograf ‘Zora’, a da bi 1942. godine s radom počeo kinematograf ‘Dom’.

1946. godine oba su kina ‘Zora’ i ‘Dom’ oduzeta vlasnicima i predana na upravljanje Gradskom kinematografskom poduzeću ‘Prosvjeta’. Kinima su tada promijenjena i imena. Tako se od te godine kino ‘Zora’ koje se nalazilo na sjevernom dijelu korza zove kino ‘Partizan’, a kino ‘Dom’ koje se nalazilo na južnom dijelu korza je preimenovano u kino ‘Gorica’.

Od tada pa nadalje kino ‘Partizan’ i ‘Gorica’ postala su omiljena okupljališta bjelovarskih filmoljubaca i gotovo za svaku projekciju se tražila karta više. Na repertoaru su bili filmovi domaće i strane produkcije.

Nakon 47 godina to jest 1993. godine dolazi do zatvaranja kina ‘Partizan’. Naime, unatoč brojnim posjetiteljima kino je, nažalost, od strane ondašnje vlasti bilo iznimno slabo održavano. Osim toga, nakon dolaska demokratske vlasti i denacionalizacije, prostor kina ‘Partizan’ vraćen je u vlasništvo bjelovarske obitelji Pacas. Nakon nekoliko godina prostor je prodan za drugu namjenu.

Kino ‘Gorica’ zatvoreno je 2008. godine i tada je Bjelovar postao grad bez kina.

Naime, početkom devedesetih koncesiju za prikazivanje filmova dobio je jedan bjelovarski poduzetnik, a nakon njega Pučko otvoreno učilište. Kino je već tada infrastrukturno bilo u dosta lošem stanju što je Pučko učilište pokušalo nadoknaditi ljetnim noćnim prikazivanjima filmova na korzu ispred Gradskog muzeja. Unatoč lošim uvjetima, nedostatku požarnog izlaza, katastrofalnim sjedalicama, kino je poživjelo do 2008. godine nakon čega je objekt prodan Erste banci za 200 tisuća eura.

 

Bjelovar je tada s 35 tisuća stanovnika postao grad bez kina. To je ražalostilo veliki broj Bjelovarčana, filmoljubaca i bjelovarskih umjetnika koji su govorili da je ‘grad bez kina kao grad bez duše’ te da se brojne uspomene vežu za dva bjelovarska kina koja su punila dvorane više od 40 godina.

Nakon gašenja kina u Bjelovaru, poznata bjelovarska redateljica Snježana Tribuson rekla je sljedeće.

-Dok sam bila mlada oba naša kina, i Partizan i Gorica bila su puna. Broj filmova koji su se svakodnevno prikazivali bio je na zavidnoj razini. U to je vrijeme nastava u bjelovarskim školama završavala u 18:10 sati, a kino predstave su počinjale u 18 sati. Neki od nas su se sjetili kako nasamariti nastavnike i stići na vrijeme u kino. Prije početka sata kroz prozor bismo bacali školske torbe, a prije šest, pod izlikom da moramo na zahod, bježali u kino – prisjetila se redateljica.

Nakon velikog pritiska građana i svjestan važnosti kulturnog života grada, tadašnji gradonačelnik Antun Korušec 2010. godine najavio je izgradnju nove, višenamjenske, suvremeno opremljene kino dvorane.

6. prosinca 2013. Gradsko vijeće Grada Bjelovara, na svojoj je sjednici donijelo odluku o osnivanju nove javne ustanove u kulturi Grada Bjelovara Kulturni i multimedijski centar Bjelovar te je za privremenoga ravnatelja imenovalo Dubravka Adamovića, akad. slikara iz Bjelovara.

29. svibnja 2014. službeno je okončana gradnja objekta Kulturnoga i multimedijskoga centra Bjelovar. Današnji ravnatelj te ustanove je Denis Hladiš.