Kako se može provoditi strategija bez strategije, ostvariti plan, a plana nema

U Varaždinu je u ponedjeljak potpisan Razvojni sporazum za sjever Hrvatske. “Kroz ovaj sporazum financirat će se naše strateške razvojne projekte u vrijednosti većoj od dvije milijarde kuna: ulaganja u Daruvarske toplice, eko turizam, revitalizaciju prostora Bjelovarskog sajma te, među ostalim, opremanje bjelovarske bolnice”, objavio je Marko Marušić, župan Bjelovarsko-bilogorske županije.

Sporazum će snažno pridonijeti jačanju konkurentnosti gospodarstva, smanjenju siromaštva, razvoju infrastrukture, povećanju životnog standarda, kvalitetnijem životu građana i većim plaćama u sjevernim županijama, dodaje župan.

Dodatnih 12 milijuna kuna planirano je za sufinanciranje pripreme projektno-tehničke dokumentacije. Tu vidimo golemu šansu za završetak te razvoj projekata za koje dosad nisu adekvatno planirana financijska sredstva. Prije svega na opremanje nove zgrade bjelovarske Opće bolnice, za što bivša vlast nije osigurala ni kune, niti je to uopće planirala, zaključuje Marušić.

U otužnoj slici “strateških projekata” BBŽ koji su ušli u sporazum Sjever, osim opremanja bolnice i ulaganja u Daruvarske toplice, izgleda da je strategija BBŽ u trčkaranju nedirnutom prirodom (jer polja nitko ne obrađuje) i igranje na kartu gudovačkog sajma iako jasne ideje što bi tamo trebalo biti – nema!?

Kao što je sama ravnateljica Javne ustanove razvojna agencija nedavno napisala, pisanje strategije razvitka županije nije bio niti je sada njezin posao iako je dobivala plaću kao šefica odjela za strategiju. Odsustvo takvog dokumenta, rasprava o njemu, promišljanje o tome kakvu županiju želimo, nije nikada bilo na dnevnom redu.

Kad nitko o tome nije razmišljao, pa ne treba onda ni čuditi zašto se zgrada nove bolnice “dogodila” i iznenadila upravu, županiju, grad… Baš kao što snijeg iznenadi Zimsku službu. U godinama planiranja i gradnje same zgrade, nitko se nije sjetio pitati što će biti unutra, kada će se, kako i s kojom opremom namjestiti? Marušić kaže da za “opremanje nove zgrade bjelovarske Opće bolnice bivša vlast nije osigurala ni kune, niti je to uopće planirala”!? Pa što su onda planirali? Slaviti s direktorima i neimarima križevačkog Radnika kojem su masno platili radove na spomeniku nečije nesposobnosti i megalomanije.

Kad je preuzimao dužnost, Marko Marušić je bio uvjeren da će biti stečajni upravitelj, a zapravo treba biti mađioničar i to bez instrumenata.

Sutra: Kako to rade drugi