Nitko još ne zna zašto 350, a ne 100 milijuna kuna?

Bjelovarsko-bilogorska županije jedina je županija u Hrvatskoj koja nema hladnjaču za skladištenje voća i povrća. Točnije, postoji nekoliko manjih hladnjača u privatnom vlasništvu, no mjesto na kojem bi svoje proizvode do prodaje moglo čuvati više poljoprivrednika, prvenstveno malih, nema.

Uoči prošlih lokalnih izbora izgradnju distributivnog centra najavio je bivši župan Damir Bajs, kazavši kako je projekt vrijedan 350 milijuna kuna uvršten u Razvojni sporazum Sjever te kako će se graditi na prostoru Bjelovarskog sajma u Gudovcu. Iz te najave stekao se dojam kako je sve spremno za izgradnju, no nakon što je krenula u provjeru stanja tog projekta, novu županijsku vlast je dočekao hladan tuš. Ispostavilo se kako uopće nije načinjena sustavna analiza čiji rezultati bi opravdali ulazak u projekt. Stoga se prije nekoliko mjeseci sa svime krenulo iz početka, otkriva novi županijski pročelnik za poljoprivredu Zlatko Pavičić.

-Krenuli smo s ispitivanjem situacije jer ne želimo, kako je i župan Marušić jednom kazao, napraviti spomenik, već logistički centar koji će biti u punom kapacitetu i na usluzi poljoprivrednicima u BBŽ – kaže Pavičić, dodajući kako se u planiranju projekta slijede četiri osnovne smjernice. Prva je pronalazak odgovarajuće lokacije koja bi bila pogodna za proizvođače s područja cijele županije. To ne mora nužno biti prostor Bjelovarskog sajma, već se ispituju i druge opcije.

-Druga stavka odnosi se na količinu poljoprivrednih proizvoda koje imamo u BBŽ i koje bismo mogli skladištiti u toj hladnjači odnosno logističko-distributivnom centru. U županiji u ovom trenutku oko 2,5 tisuće hektara otpada na proizvodnju voćnih vrsta, prvenstveno jabuka, krušaka i šljiva, oko 1260 hektara na povrtlarske kulture, od čega oko 700 hektara na krumpir koji nije namijenjen za skladištenje u hladnjači . Proizvodnja voća iznosi oko 10 tisuća tona. Ali, s tim podatkom moramo biti oprezni jer se u hladnjačama skladišti samo voće prve klase. Proizvodnja povrća iznosi 4200 tona, ne računajući krumpir, a u hladnjaču isto ide samo prva klasa – tumači Pavičić. Prema gruboj računici, za potrebe proizvođača iz BBŽ, dovoljna bi bila hladnjača kapaciteta od 3 tisuće tona, što je donja granica za logističko-distributivne centre koje će biti moguće financirati putem Operativnog programa jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća za razdoblje od 2021. do 2026. koje je trenutno na e-savjetovanju.

-Osim samog skladištenja, takav centar podrazumijeva i određene elemente za pranje, sortiranje, čišćenje poljoprivrednih proizvoda i slično. Način financiranja iz spomenutog operativnog programa je 70:30. Znači, 70 posto financira EU, a 30 posto sam prijavitelj – kaže Pavičić, dodajući kako nema pojma otkud računica bivše županijske vlasti o vrijednosti projekta od 350 milijuna kuna. Još uvijek se ne zna koliko će on stajati, s obzirom da još nije izrađeno niti idejno rješenje projekta. Usporedbe radi, slična hladnjača gradi se u Osječko-baranjskoj županiji za 100 milijuna kuna, no ni to nije mjerilo, s obzirom za je bjelovarsko-bilogorski projekt tek u povojima.

Treći važan element u analizi ovdašnjeg projekta, dodaje pročelnik, je detaljna analiza tržišta, a četvrti, ujedno i najveći izazov, je definiranje načina na koji će budući centar funkcionirati, odnosno tko će ga voditi.

-Spomenuti natječaj podrazumijeva postojanje proizvođačke organizacije, tvrtke ili jedinicu regionalne samouprave, odnosno Županije, kao voditelja projekta. S proizvođačima smo na tu temu već odradili nekoliko sastanaka. Idemo korak po korak. Ljudi polako dobivaju sliku da bi udruživanje moglo poboljšati njihovu proizvodnju i plasman na tržište – kaže Pavičić.

Za sada je većina najsklonija tome da se krene u osnivanje proizvođačke organizacije, za što je potrebno sedam članova i promet po računu od 3 milijuna kuna u prethodnoj godini.

-Dosadašnji razgovori su pokazali da su veliki proizvođači spremni ući u takvu priču. Još je jedan uvjet jako važan, pogotovo za male proizvođače, a to je da 70 posto svojih proizvoda moraju prodati preko proizvođačke organizacije, a 30 posto svojim kanalima. Mali poljoprivredni proizvođači već imaju svoje određene kanale za prodaju po određenoj cijeni. S druge strane, proizvođačka organizacija bi dala mogućnost da se njihovo izabrano vodstvo brine o tržištu, nabavi repromaterijala, gorivu, marketingu i svemu ostalom – kaže Pavičić, napominjući kako s takvim projektom nikako ne treba žuriti niti donositi odluke bez pomne analize.

– Trebamo još malo vremena kako bismo opet sjeli s proizvođačima, dobili određene informacije, kao što su količine i promet kroz godinu, kako bismo mogli osnovati proizvođačku organizaciju. S hladnjačom moramo biti jako oprezni, moramo razraditi cijeli proces od početka do kraja kako bi projekt ispunio svrhu – zaključuje Pavičić.