Kraj godine je doba slavlja, ali i rasta nasilja nad ženama

BJELOVAR – Međunarodni je dan borbe protiv nasilja nad ženama. Samo u prvih deset mjeseci ove godine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je jednu ženu ubio njen suprug, zabilježena su 23 slučaja kaznenog djela nasilja u obitelji čije su žrtve bile žene, a nasilnici uglavnom njihovi supruzi i partneri, zabilježeno je i 198 prekršaja čije su žrtve također uglavnom žene. No, iza svake te brojke krije se stvarna priča i stvarna osoba. Najbolje to znaju u bjelovarskoj sigurnoj kući čiji su kapaciteti krajem godine sve puniji. Što je doba obiteljskog ozračja i slavlja bliže, to je navala na njih veća. I tako već godinama. Najmlađa korisnica bjelovarskog skloništa za žrtve nasilja je imala 19 godina, najstarija 82, a većina je između 45 i 60 godina i u sigurnoj kući završe nakon godina zlostavljanja.

-Kada djeca stanu na noge, kada odu i kada žrtva ostane sama s počiniteljem onda zapravo shvaća da se vrti u krug i da mora nešto napraviti i otići iz nasilne okoline – priča voditeljica bjelovarske sigurne kuće Iskrica Strčić.

Unutar četiri zida sigurne kuće se odvija život u kojem zaposlenice nastoje da korisnice i njihova djeca, ako su došla s djecom, što manje osjete da su izdvojeni iz svoje sredine. Žene se nastoji uključiti u tržište rada, djeca se upisuju u školu, a suradnja sa školom je, ističe Iskrica Strčić, dobra jer su i nastavnici i učenici osviješteni i bez problema prihvaćaju djecu iz sigurne kuće.

-Djeca po smještaju odmah budu prihvaćena, klinci u školi se aktiviraju oko njih, uključuju ih u društvo, odmah idu na rođendane, na druženja – kaže Strčić.

I za djecu, a posebno za žene žrtve nasilja je bitno da po dolasku u sigurnu kuću imaju plan i raspored kako provoditi dan.

-Važno je što više ih uključiti u neke aktivnosti, radionice da bi nekako zaboravile na svoju situaciju, usmjerile se na ono pozitivno i vidjele nadu u bolje sutra – ističe voditeljica bjelovarske sigurne kuće.

Vidjeti nadu u bolje sutra u startu nije nimalo lako. Najteže je, kaže Strčić, na početku pridobiti povjerenje žrtava što i nije čudno. Teško je vjerovati ikome i nadati se podršci kada primjerice na sudu žena koju je suprug pretukao bude kažnjena kao i nasilnik zato što ga je izvrijeđala dok ju je tukao. U sigurnoj kući su stoga najsretnije kada žene nagovore da ostanu i kada one shvate da je napredak moguć.

-Kada se lijepo uklope, vide da i djeca napreduju i da im odgovara nenasilna okolina i kada možemo pomoći i na kraju krajeva ostvarimo cilj da žena nakon provedenog vremena u skloništu odluči nastaviti samostalan život – kaže Iskrica Strčić.

S posebnim ponosom gledaju na žene koje su se po izlasku iz sigurne kuće uspjele zaposliti, kupiti kuću i započeti nov život bez nasilja.