Od motike, preko traktora, do računala – ništa im nije strano ni teško!  

Međunarodni je dan seoskih žena koji se obilježava kako bi se istaknula važnost žena u proizvodnji hrane i opstanku ruralnih područja. Iako je kao diplomirana inženjerka agronomije radila i u privatnom i državnom sektoru, posljednjih desetak godina isključivo od proizvodnje mlijeka i tova junadi živi Zorica Šimunić Bojko iz Gornjih Mosti. Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu su njene dnevne radne obveze, koje se protežu od 6 do 22 sata, kućanski poslovi, oni administrativni, rad u vrtu, staji, a po potrebi i na polju.

-Kada se nešto bitno radi, poput spremanje silaže, ja isto radim s traktorima i pomažem suprugu – kaže Šimunić Bojko.

Sada je malo usporila tempo, ali ranije je Šimunić Bojko bila angažirana u brojnim kulturnim i humanitarnim aktivnostima, aktivna u udruzi žena, vijeću roditelja, pastoralnom centru, a 2006. se okitila titulom najuzornije seoske žene Hrvatske. U tih 15 godina se puno toga promijenilo, a žene su barem dijelom postale osvještenije i emancipiranije, što Šimunić Bojko posebno veseli. Danas su one nositeljice trideset posto obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. To je i dalje skromno, ali je i puno više nego 13 posto koliko je bilo nositeljica OPG-ova prije deset godina. One su i dalje proizvođačice poljoprivrednih proizvoda, stvaraju okuse u kojima uživamo, čuvaju bogatstvo tradicije, ali su i puno više od toga, što se vidjelo na ovogodišnjem izboru za najuzorniju seosku ženu.

-Te žene su visokoobrazovane, moraju biti i informatički obrazovane, pišu projekte, te žene uče našu djecu jer su učiteljice, imali smo i ženu koja radi u kaznionici u Lepoglavi, pa ako nešto napravite ona vas tamo čeka, a nakon posla ide na svoj OPG – ponosno ističe predsjednica udruge Najuzornije hrvatske seoske žene Katica Pejak Jerleković.

Ipak, mjesta za napredak u položaju žena na selu i dalje ima.

-Žene bi se trebale još više uključiti i u politički, gospodarski, kulturni i svekoliki život čitave zajednice – smatra Šimunić Bojko koja napominje kako je dijelom i dalje uvriježeno konzervativno stajalište da žene trebaju znati gdje im je mjesto i raditi ono što im suprug kaže.

Zorica Šimunić Bojko priznaje da se, kada vidi kako njeni kolege po struci mirno čekaju mirovinu, i sama zapita je li se trebala umjesto poljoprivrede i sela odlučiti za život u gradu. No, kada ode u Zagreb, kaže, shvati da je odabrala pravi put.

-Ti si zapravo najusamljeniji na Trgu bana Jelačića i ne bih se mijenjala za to – iskrena je Šimunić Bojko.

Život na selu je ispunjava jer, kada gledate žito i stoku kako rastu, shvatite pravu vrijednost života, ističe uz današnji Međunarodni dan seoskih žena Zorica Šimunić Bojko.