Stočarstvo na rubu propasti, a seljačkih prosvjeda nema jer su buntovnici po njemačkim bauštelama

U središtu pažnje posljednjih je tjedana stočarstvo koje je, upozoravaju oni koji od njega žive, na rubu propasti. Hrvatska poljoprivredna komora navodi da su štete  od jedne i pol do dvije milijarde kuna, a Ministarstvo poljoprivrede nudi interventnu potporu od ukupno 150 milijuna kuna. Predstavnici Komore to nazivaju „totalnim ponižavanjem“.

Do prije nekoliko godina to bi vrlo vjerojatno izazvalo revolt, a poljoprivrednici, ako već ne bi bili s traktorima na cestama, onda bi barem bili u njima jednom nogom spremni na to da na ulici jasno i glasno ukažu na ono što ih smeta. No, posljednjih nekoliko godina, kriznim situacijama u agraru unatoč, prosvjeda nema.

Nekadašnji predvodnici traktorskih kolona Dragutin Dukić i Tomislav Pokrovac su digli ruke i od poljoprivrede i od Hrvatske i otišli na bauštelu u Njemačku, ostali vođe su tiho, novih nema kao ni prosvjeda. Iste naravno ne prizivamo, ali se ne možemo ne zapitati gdje je nestao buntovni duh i zašto je seljački glas utihnuo.

Naši sugovornici nam kažu da je i tu situacija kao na izborima – vlada apatija jer ne vjeruju da mogu išta promijeniti. Oko rezultata nekadašnjih prosvjeda se pak ne mogu dogovoriti – dok jedni tvrde da su iako nikada nisu dobili sve što su tražili, nešto ipak uspjeli izboriti, drugi drže da su izlasci na ulice bili uzaludni.

-Kada bi se sve zbrojilo nije se puno postiglo, samo maltretiranje i sebe i drugih – kaže gudovački farmer Mirko Katalenić i sam sudionik velikih prosvjeda mljekara 2012.

No, postoji još jedan puno bolniji razlog izostanka poljoprivrednog bunta, a taj je da se više ni nema tko buniti.

-Samo proizvođača mlijeka je nekada bilo 53 tisuće i kada se to podijelilo na nekom području gdje se mlijeko proizvodilo koncentracija je bila prilična, a sada ih je oko 3.500 i kada se to podijeli na teritorij RH ispada da je u svakom trećem selu po jedan proizvođač, dakle nema kritične mase – objašnjava potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić.

Nema ni jedinstva i to zbog poticaja. Nekada se, tumači Brlošić, svima umanjivalo jednako, a sada postoje znatne razlike, pa su odstupanja u iznosima i veća od 40 posto, a treći razlog zbog kojeg poljoprivrednici, slikovito rečeno, šute i rade je strah od sankcija, a za to je kriv Tihomir Jakovina. Barem tako tvrdi prvi čovjek Hrvatskog seljačkog saveza Mijo Latin jer su, kaže, baš za Jakovininog mandata prosvjednicima čije su registracije na traktorima bile čitljive, na kućne adrese stigle nemale kazne.

-Obiteljska gospodarstva su morala raditi mjesecima da plate kaznu i to je početak kraja prosvjedima – smatra Latin.

Iako sam nije imao takvih iskustava unatoč tome je što je bio aktivan sudionik, a onda i organizator prosvjeda, to ljuti i Slavimira Brkića. Na prosvjedima je nerijetko, prisjeća se, bez obzira na brojnost bilo više policije nego prosvjednika.

-Osjećali smo se poniženi, podcijenjeni i osjećali da nemamo nikakva prava osim da radimo i plaćamo, a kada se trebamo izboriti za nešto bolje za nas i naše obitelji onda smo ta prava u očima vlasti izgubili i to vlasti bilo koje boje, bilo koje stranke – ljuti se Brkić.

Nije pomoglo ni revno kucanje razno-raznih kontrola na vrata agrarnih prosvjednika, a taj je strah ostao i danas.

-Ljudi se boje da ako bilo što naprave da će im netko uskratiti ili potpore ili sredstva ruralnog razvoja – kaže Brlošić.

Mirko Katalenić ipak drži da se sada samo način ‘borbe’ promijenio jer poljoprivrednici više, kaže, ne moraju prosvjedovati i prijetiti da bi ih se primilo i saslušalo. No, neki su prema cijeloj situaciji skeptičniji i drže da sadašnjom situacijom Vlada zadovoljno trlja ruke.

-Očigledno naša država i naša Vlada priprema teren nekim drugima koji bi trebali biti veleposjednici poljoprivrednog zemljišta, a mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva i njihovi nositelji će biti po bauštelama u Njemačkoj, Irskoj i Francuskoj – zaključuje nekada glasni, a danas utihnuli seljački vođa Mato Mlinarić.