Tri godine u CUK-u smo se borili za opstanak i uspjeli smo. Ne ovisimo o Gradu i upisujemo 70 % polaznika više nego 2018.!

Prije točno tri godine, 13. rujna 2018. tadašnje bjelovarsko Pučko otvoreno učilište dobilo je novo vodstvo. Ravnateljicom je imenovana Zvjezdana Galkowski s kojom razgovaramo o popriličnoj transformaciji Učilišta koje danas poznajemo pod imenom Centar za cjeloživotno učenje i kulturu ili jednostavno – CUK Bjelovar.

Koju biste si ocjenu dali za dosadašnji angažman na čelu CUK-a?

Ako pitate mene i moje kolege zaposlene u Centru, reći ćemo Vam da smo dali doista sve od sebe, u punom smislu te riječi, i kao zaposlenici, svatko sa svoji stručnim kvalifikacijama, i kao ljudi koji vole grad u kojemu žive, da ova ustanova ponovno profunkcionira. Koristili smo sve mogućnosti i prilike, s vrlo malim resursima i ljudskim i materijalnim, da ponovno vratimo svoje sugrađane u naše prostore i da im ponudimo sadržaje kojima će podiži svoje kompetencije, steći nova znanja i unaprijediti kvalitetu svoga života. Mi smo dali maksimum koji smo mogli, a neka javnost ocijeni rezultate našega rada. Toliko smo bili zaokupljeni radom na novim projektima, javljanjem na javne nabave da su i nas iznenadili podaci koje smo pripremali za izvještaj o radu. U proteklih godinu dana upisali smo 70 posto više polaznika nego što ih je bilo upisano 2018. godine, više od 50 novih rješenja za verificirane obrazovne programe, bjelovarski BIG Band je naša sekcija, pokrenuli smo niz kulturnih događanja kojima razvijamo publiku za manje zastupljena područja kulture poput suvremenog plesa,  „BIG Weekendi“, „Korak za ples“, „Od baroka do rocka“ samo su neke od manifestacija koje smo započeli, a podržalo ih je Ministarstvo kulture. I naravno, BOKfest s kojim je novoobnovljeni Dom kulture stavljen u funkciju, na što smo posebno ponosni.

Intenzivno smo krenuli u digitalno opismenjavanje, otvorili Digitalni ured za e-građane za individualne instrukcije, a iako slabo opremljeni i neka mi ne zamjere moji kolege, dovoljno educirani uspjeli smo prošle godine, u prvim mjesecima pandemije, kada su mjere bile najoštrije, gotovo sve programe osposobljavanja i usavršavanja prebaciti on line. Jedina smo ustanova koja je to uspjela u tom obimu, jer u ta tri mjeseca imali smo oko 150 polaznika u virtualnoj nastavi, za što nas je pohvalila tadašnja ministrica znanosti i obrazovanja. Rado se toga sjećamo jer na talijanskom nam se tada pridružila jedna polaznica s Krete, iz Zagreba i drugdje. Sada imamo i češki jezik on line kojim okupljamo polaznike iz cijele Hrvatske, a predavačica nam je izvorna govornica koja radi na Sveučilištu u Zadru.

I ne smijem nikako zaboraviti naše radionice za najmlađe. Odaziv je odličan na sve njih, od programiranja, stranih jezika, slikanja i dr., da smo odlučili napraviti od njih svojevrstan brend pod nazivom rastimo s CUK-om. I ne bih nas ocjenjivala ocjenom od jedan do pet, jer naša je ocjena sve veći broj građana koji dolazi na naše događaje i uključuje se naše programe. Brojke govore same za sebe, a nama su motiv da idemo dalje istim tempom.

Što se u ove tri godine vođenja CUK-a pokazalo kao najveći izazov?

Bilo je ih je, dakako, više. Jer morali smo krenuti praktički od nule i sva sreća što stanje na računu nije bilo u minusu. Ali na nuli smo bili i s ponudom, sa sadržajima i programima, te materijalnim sredstvima za rad. Nedostatna i potpuno zastarjela informatička oprema, prostor sa zakonski neadekvatnim sanitarnim čvorom,  krovom koji prokišnjava, prozorskim oknima koji padaju na pločnik i grijanjem na plinske peći. I velikom konkurencijom na tržištu obrazovanja odraslih. Mislim da mnogi među nama nisu svjesni tog tržišta na kojemu su u igri velika sredstva. Glavni akteri uglavnom su privatne ustanove za obrazovanje odraslih, koje su u posljednjih desetak godina premrežile Hrvatsku, i ugrozili većinu pučkih učilišta u Hrvatskoj jer su bitno spustili cijene obrazovanja na javnim nabavama, ali i kvalitetu. Stoga je većina pučkih učilišta u Hrvatskoj ispala iz igre, a to je jako loše. Nastala je nelojalna konkurencija, kvaliteta je jako pala, a usudim se reći da je puno nezakonite. Na žalost, još je uvijek previše onih koji bi rado platili uvjerenje o završenom obrazovanju. Govorim na temelju našeg iskustva, javili smo se na nabavu izvan naše Županije, konkretno u Novoj Gradiškoj i nije to nemoguće, no kvaliteta provedbe je u svakom tom slučaju upitna i prepuštena onome koga angažirate za predavača, što činite bez puno saznanja o njegovu radu, osim formalnih. K tome, nama je osnivač grada Bjelovar i naša je zadaća da radimo za svoju zajednicu i tako pridonosimo njezinom razvoju.

Izazov je bio je promijeniti i percepciju našeg osnivača, Grada Bjelovara prema nama. Vjerujte mi, niti dan danas mi nije jasno kako je izvršna vlast prije ove u kojoj sam preuzela ustanovu, nije bila upoznata sa stanjem u Pučkom i dopustila da ona propada u svakom smislu. Za mene je to pitanje odgovornosti.

Pučka otvorena učilišta, što smo mi i dalje prema ustrojstvu i općim aktima, naziv smo promijenili samo kako bismo promijenili percepciju u javnosti i privukli pozornost i na druge promjene koje uvodimo, ustanove su kojima je zadaća da sudjeluju u kreiranju i provedbi politika cjeloživotnog učenja i kulturne politike. Mi smo alat našemu gradu u razvoju ljudskih resursa, bilo da je riječ o unaprjeđenju konkurentnosti ili kvalitete života u smislu ispunjenja potreba za kulturnim sadržajima i umjetničkim izražavanja.

To je bila osnovna motivacija mog javljanja na natječaj za ravnateljicu jedne takve ustanove. Vidjela sam velik potencijal i širok raspon djelovanja u kojemu se može potaknuti razvoj kulturnih i kreativnih industrija, koje Bjelovar ima, ali se o njima ne govori tako, kulturnog poduzetništva i cjeloživotnog učenja uopće. Zašto Bjelovar ne bi bio predvodnik u povećanju sudjelovanju građana u cjeloživotnim programima? Na nama je da ponudimo kreativne sadržaje za mlade, za umirovljenike kroz koje će ostvariti osobno zadovoljstvo i ispunjenje. Zašto Bjelovar ne bi mogao biti grad sretnih ljudi? Zašto to npr. Danci mogu, a mi ne možemo? Koliko god nam se čini da to nije tako, okolnosti u kojima živimo se mijenjaju, a istina je da i „kad ne učimo, mi učimo“, upijamo vanjske sadržaje koji dolaze do nas, danas više no ikad kroz bezbroj komunikacijskih i drugih kanala, a mi nemamo razvijene „filtere“ da uzimamo upravo ono što nama treba i rezultati su porazni.

Cilj nam je osvijestiti građane da su oni ti koji mogu birati sadržaje svog života i to one koji mogu pridonijeti da budu uspješniji i sretniji. Mi smo krenuli na put kreiranja takvih sadržaja, i zahvaljujem svima koji su se uključili i pozivam sve druge da to učine. Ne krijemo zadovoljstvo što su nas građani prepoznali je skok s 250 upisanih polaznika u tri godine na gotovo tisuću to govori i još nas više potiče.

S obzirom na pojačani angažman na tržištu, kakva je trenutna situacija s financiranje rada CUK-a – može li Centar sam pokrivati sve svoje troškove ili još uvijek ovisite o Gradu?

Financiranje nam je trn oku, kako bi se reklo, no o Gradu ne ovisimo. Grad nam pomogao da održimo likvidnost prošle godine kad su krenule mjere protiv širenja koronavirusa jer nemamo pravo na mjeru očuvanja radnih mjesta. No, većinu pučkih učilišta financiraju njihovi osnivači, u većem ili manjem postotku, a ima gradova poput Velike Gorice, Samobora gdje su pučka učilišta stopostotni korisnici gradskih proračuna. Slika je tu šarolika, a mi smo u onom manjem broju koja većinski sama prihoduje na tržištu. Sredstva iz gradskog proračuna dosežu tridesetak posto naših godišnjih prihoda, a u njima su i sredstva za BOKfest. S tim da moram reći da Grad prati i podržava naš razvoj, premda je on u ove tri godine bio stihijski jer borili smo se doslovce za opstanak. S gradom odlično surađujemo na nekoliko projekata.

No, mi isto tako sami otplaćujemo kredit za informatičku opremu, preseljenjem u novi prostor morali smo uložiti u postavljanju nove mreže, pojačati računala radu edukacija programiranja itd. Sami smo uložili u naše aktivnosti u sklopu ovogodišnjeg Bjelovarskog ljeta, i nije nam žao, jer radionice „Dođi u (Boho) i otputuj“, naš „Atelier na otvorenom“ i radionice „Kodiraj:kreiraj“ izazvale su veliki interes osnovnoškolaca.

U ovom trenutku najviše prihoda ostvarujemo kao izvršitelji usluga u projektima, što nas jako puno angažira u prijavama. Nema nas puno, poprilično smo angažirani i mogu reći da je radna opterećenost zaposlenika veća od sto posto. Zahvalna sam svakom od kolega na angažmanu, jer nije bilo lako uhvatiti se ukoštac sa svim ovim izazovima.

U posljednje tri godine CUK je značajno proširio područje djelovanja – od većeg broja obrazovnih programa, do suradnje sa sličnim institucijama izvan Bjelovara. Je li u planu dodatno širenje kruga takvih aktivnosti?

U vrlo kratkom vremenu uspostavili smo dobru suradnju s mnogobrojnim pučkim učilištima, razmjenjujemo iskustva, a i zajedno se kandidiramo na neke natječaje. To su POUKA, POU Zagreb, Samobor, Velika Gorica, Šibenik, Slatina Vrbovec,  Daruvar, Visoko Učilište PAR iz Rijeke, Nova Gradiška i dr.  Istaknula bih dobru suradnju s Državnom školom za javnu upravu, Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih nadležnoj za naše programe s kojom vrlo konstruktivno surađujemo i radimo na novim programima, pa se tako možemo pohvaliti novim programima za digitalni marketing, voditelje pripreme i provedbe EU projekata, voditelje obiteljskih poljoprivrednog gospodarstva itd. Dobro surađujemo s HZZ-om na čije se elektronske nabave javljamo i u čijim mjerama sudjelujemo. Ministarstvo kulture  prepoznalo je naše kulturne projekte, a uskoro krećemo u suradnju s vinkovačkim Gradskim kazalištem. Također, suradnja s kulturnim ustanovama na području grada Bjelovara, ali i ostalih gradova županije je odlična. Kome god smo se obratili za suradnju naišli smo na prihvaćanje, i nadamo se opravdali povjerenje. Držimo da je jako važna sinergija između svih nas i zato smo inicijatori suradnji, jer zajedno stvaramo i činimo identitet našega Bjelovara i ovoga kraja, te kreiramo smjernice razvoja.

CUK već godinama muku muči s prostorom, trenutno ste podstanari u centru grada. Je li na pomolu neko konkretno, trajno rješenje?

Na žalost, ne mogu vam potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. Trenutačno radimo na privremenoj lokaciji, u iznajmljeno prostoru, jer naš prostor u Ulici Vladimira Nazora je postao opasan za duži boravak u njemu. Prema mojim saznanjima, kroz mjesec dana završava dugogodišnja agonija etažiranja zgrade u Nazorovoj, tako da mi planiramo u listopadu inicirati sastanak s predstavnicima Grada Bjelovara, na kojemu bismo razmotrili mogućnosti i načine rješavanja prostora za naš rad.

Broj programa koje nudite Bjelovarčanima stalno raste. Što ste pripremili za ovu jesen?

Ovu školsku godinu 6. rujna započeli smo projektom BJELOVARSKI IT BOOTCAMP. Već treći tjedan traje nastava budućim java programerima i poslovnim analitičarima koji će svoje radno mjesto nadamo se naći bjelovarskoj IT industriji.

Otvorili smo upise u naše ostale obrazovne programe: za samostalne knjigovođe, dadilje, njegovateljice, cvjećare, masere, voditelje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te digitalni marketing i voditelje pripreme i provedbe EU projekata, tako da pozivamo sve zainteresirane da nam se jave. Kroz dva tjedna kreću i grupe učenja stranih jezika, javiti se još stignu svi koji su zainteresirani za engleski, njemački, francuski, talijanski, ruski, kineski i češki. Krajem rujna i početkom listopada očekuje nas Tjedan cjeloživotnog učenja kojega započinjemo trodnevnom FOTO radionicom 24., 25. i 26. rujna. Vodit će je fotografkinja Petra Slobodnjak, umjetnica i grafička dizajnerica, rođena u Bjelovaru koja je danas fotografkinja ansambla Lado i autorica našeg novog znaka CUK-a. U suradnji s Gradom Bjelovarom u tom tjednu organizirat ćemo okrugli stol na temu učenja u starijoj dobi i razgovarati o osnivanju Akademije za treću dob, a subotu 2. listopada počinje Mala škola animacije pod vodstvom našeg mladog sugrađana Sandra Tota, koji je završio na Odsjeku animiranog filma i novih medija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, autor je nekoliko spotova, a njegov trominutni animirani film „JFK vs The Air Force“ prikazan je u jakoj konkurenciji 46. Concordia Film Festivala u Kanadi.

Također smo u dogovorima s Hrvatskim skladateljskim društvom o organizaciji glazbene radionice za najmlađe.

A početak prosinca u Bjelovar donosimo jednu kazališnu premijeru, božićni koncert Big Banda Bjelovar i gostujućeg big banda, no više o tome i danima koji dolaze.