Tonka: Moja bolest je krvava, bol mi prodire do kostiju, no ne odustajem od borbe za lijek koji život znači!

DARUVAR – Potresan post na društvenim mrežama jučer je objavila mlada Daruvarčanka Tonka Vacka oboljela od cistične fibroze. Ona i Vita Domović iz susjednog Dežanovca, koja boluje od iste bolesti, na noge su ovoga ljeta digle čitav daruvarski kraj koji se ujedinio u humanitarnoj akciji kojoj je cilj bio potaknuti resorno ministarstvo i Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje da na svoju listu lijekova uvrste Kaftrio, lijek koji za njih i još oko 150 oboljelih u Hrvatskoj doslovno znači život. Odluka se još uvijek čeka, a što oboljeli u međuvremenu proživljavaju pokazuje upravo Tonkin post s liječenja u Klinici za plućne bolesti na Jordanovcu. Uz potresno svjedočanstvo o bolesti, Tonka je objavila i fotografiju majice s koje je isprala vlastitu krv. Tonkin post prenosimo u cijelosti.

 

Peti dan hospitalizacije je prošao…

Zašto mi se majica suši u bolničkoj kupaonici? Bila je krvava. I bolest je krvava. Svakim danom bi trebalo biti sve bolje, ali nije uvijek tako. No, krenula sam priču o majici… Dio moje bolesti su i polipi, danas smo ih čupali, trgali van. Zamislite: metalna hladnoća dodiruje vašu sluznicu nosa, odjednom hvataju vaše tkivo, okreću ga, trgaju dio bez anestezije, suze se spuštaju niz obraze od boli i nelagode, evo i krvi u potocima, ali morate to učiniti jer ćete lakše disati. Možda opet budete osjetili neki miris. Sedam godina jedino što sam osjetila bio je smrad kanalizacije, morate priznati da nije baš neki miris, ali i to je ono što ova bolest nosi.

Majicu sam morala oprati, a ne baciti u prljavo jer je to majica kampanje. Mi se još uvijek borimo da se lijekovi uvrste na listu, čak i kada smo u najgorem stanju. Borimo se upravo zato što su to lijekovi koji život znače, lijekovi koji bi pomogli da se ovakva stanja svedu na minimum ili da ih ni nema.

Kao što već rekoh, bolest je krvava, ruke su mi noćas pulsirale, bol je prodirala do kosti, većina podlaktice je bila natečena i tvrda. No, bolnička ljekarna ne radi, a heparina, koji bi mi pomogao da se upala smanji, nema. Tako da se s boli moram suočavati, jedan na jedan. To je i razlog zašto tek sad objavljujem, a ne kao što je bilo do sad na kraju dana.