Je li 105. bjelovarska brigada jedna od najnesretnijih u Hrvatskoj?
Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja prigoda je i da se pripadnici 105. bjelovarske brigade i članovi obitelji poginulih sjete žrtve koju je dao ovaj kraj za slobodu Hrvatske. 105. brigada djelovala je području Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i na teritoriju cijele Hrvatske, a u njenom ratnom putu sudjelovalo je 10.000 branitelja, 92 ih je poginulo i 350 ranjeno.
Vijence su na spomen obilježje u središnjem bjelovarskom parku položila izaslanstva Hrvatske vojske, Vlade (pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Dinko Tandara), te same brigade uz nazočnost predstavnika Grada Bjelovara Igora Crnomarića i zamjenice župana BBŽ Marije Jungić.
Ovo je prigoda da se prisjetimo kako su branitelji s našeg područja dali nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske braneći našu domovinu od Dubrovnika do Slavonije. Žrtva je to koju se nikada ne smije zaboraviti, a sjećanje na naše branitelje te dignitet Domovinskog rata mora se očuvati za buduće generacije, poruke su našim braniteljima koje su stizale od zapovjednika Glavnog stožera generala Antona Tusa i stožernog generala Petra Stipetića.
Ipak, jedan od najupućenijih povjesničara, autor svojevrsne „biblije“ ratnih zbivanja u Hrvatskoj pod nazivom Domovinski rat, dr. Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest, napisao je da je 105. brigada jedna od „najnesretnijih“.
Zanimljivo je se brigada najmanje borila upravo na području svoje županije. Prvi ozbiljan i veliki angažman imala je na novljanskom ratištu u listopadu 1991. gdje je u sklopu operacije Orkan ostvarila značajan uspjeh osvajanjem važne strateške točke – sela Bair. Međutim, drugo krilo pretrpjelo je velike gubitke pri pokušaju zauzimanja Trokuta.
Nakon toga brigada je vraćena u Bjelovar i poslije smjene pa vraćanja na svoju dužnost zapovjednika Stjepana Ivanića, upućena na slavonsko bojište kao jedina slobodna postrojba s planom da sudjeluje u deblokadi Vukovara. Bjelovarski branitelji nisu mogli stići u traženo vrijeme na početne položaje prema planu Glavnog stožera i od te nakane se odustalo, ali je ostala kod Komletinaca i organizirala obranu na crti dugoj 42 kilometra. Na drugoj su strani bile moćne snage tzv. JNA koje su namjeravale probiti liniju obrane i krenuti uz Savu i spojiti se s Banjolučkim korpusom koji je imao položaje u zapadnoj Slavoniji (Okučani).
Na tom „istočnom frontu“ poginulo je najviše pripadnika brigade – 24.
Teško je bilo i s oko 850 pripadnika Taktičke grupe 105. brigade koja se borila u dva navrata u Bosanskoj Posavini. Tamo je poginulo čak 18 pripadnika, najveća skupina zbog samovoljnog napuštanja položaja jedne postrojbe HVO-a.
O ratnom putu 105. brigade nedavno je izdana monografija koju je potpisao Željko Karaula.