Erin: Žena i ja važemo hoćemo li se u javnosti primiti za ruke, razlike ima u Bjelovaru i Zagrebu

BJELOVAR/ZAGREB – Maštovit, empatičan, strpljiv – tako nam se u tri riječi opisao Erin, trans i interspolni muškarac koji je tek nakon 20 godina svog postojanja uskladio svoje tijelo sa svojim rodnim identitetom.

Izboriti se da budem „ja“

Kako se osjećaš sada, kada si zadovoljan u svojoj koži? – Dok se pogledam u ogledalo, vidim i onog dječaka koji je živio u strahu jer je vjerovao da ne zaslužuje živjeti samo zato jer jednostavno postoji. Ponosan sam na sebe jer stvarno živim autentično i ponosan sam jer sam jednostavno uspio preživjeti i izboriti se da budem „ja“. Stvarno jesam zadovoljan i jako sam sretan jer svakog dana primjećujem kako ništa nije bilo uzalud. Osjećam ljubav i podršku sa svih strana, ne samo od obitelji i prijatelja, već i od šire LGBTIQ+ zajednice i ne mogu opisati zahvalnost koju osjećam.

Erin je svojom promjenom dobio sve ono dobro. – Dobio sam ljubav, podršku, sreću i sebe. Izgubio sam sve ono suprotno od toga. Izgubio sam nažalost i nešto kose, a dobio sam „pikavo“ lice. Prestao sam i mrziti ljetovanja zbog plivanja sa steznikom i majicom, a počeo uživati u povjetarcu koji osjetim na svojoj koži dok uživam na suncu. Izgubio sam samo one stvari i one ljude koji mi nisu ni trebali – priča.

Neprekidno na oprezu

Erin je u braku sada već nekoliko godina, a vezu su počeli još prije njegove tranzicije. Pitanje koje se često postavlja – “osjete li on i supruga osuđivanje”, ovako komentira – S obzirom na izjave prema LGBTIQ+ zajednici koje konstantno dolaze iz političkih i drugih javnih krugova, a također i komentare na društvenim mrežama ovo mi se čini kao hipotetsko pitanje jer je jasno da su mržnja i osude isključivo na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta oko nas. Osim toga i nasilje, kako verbalno tako i fizičko s kojim sam se također susretao, više puta. Iako smo sada i od društva percipirani kao tipičan hetero par, svejedno i dalje imamo naučene obrasce ponašanja kako bi se zaštitili kojih se teško riješiti. Tako još uvijek konstantno pratimo tko su ljudi oko nas, kakvo je okruženje, važemo hoćemo li se u javnosti primiti za ruke ili ne i na oprezu smo zbog straha od nasilja. Nedavno sam samog sebe uhvatio kako sam izbjegavao poljubiti ju na rastanku jer nisam mogao procijeniti koliko je sigurno pred ljudima koji su bili oko nas i hoće li nam nešto dobaciti ili nas fizički napasti. Unatoč tome što na van stvarno izgledamo kao tipičan par, ostalo mi je u navici konstantno biti na oprezu – kaže Erin.

“Volim se vratiti u Bjelovar”

Upitali smo Erina i razlikuje li se puno društvo u manjoj i većoj sredini s obzirom na to da je nekada živio u manjem gradu Bjelovaru, a sada je dio glavnom i užurbanog grada. – Mislim da sam prije dvije godine sigurno drugačije odgovorio na ovo pitanje. U Zagrebu se osjećam slobodnije jer su puno manje šanse da će naići netko tko me zna od ranije, pa me osuđivati zbog toga što jesam. Zagreb je definitivno puno užurbaniji grad kroz koji cirkulira puno ljudi pa je manja šansa da će me netko primijetiti, ali s druge strane također je i mogućnost od nasilja veća nego u Bjelovaru. Kroz cijeli ovaj period tranzicije imao sam negativnih iskustava i u Bjelovaru, a i u Zagrebu. Iako stvarno moram priznati da sam u Bjelovaru također dobio ogromnu podršku i razumijevanje koje stvarno nisam očekivao. Podrška dolazi i od susjeda, poznanika, bivših kolega, ali i profesora iz srednje škole i napokon stvarno mogu reći da se volim vratiti u Bjelovar. S obzirom na to da sam odrastao u Bjelovaru i stvarno doživljavam grad svojim, puno više nego Zagreb u svakom slučaju stvarno je lijepo znati i proživjeti ovako nešto. Vjerujem da Bjelovar ima potencijala biti primjer tolerantnog i šarenog grada – rekao je Erin.

Veća prava transrodnih osoba

Inače, Erin kao trans i interspolni aktivist radi u udruzi Trans Aid koja se bavi pravima transrodnih, interspolnih i rodno varijantnih osoba te zaštitom zdravlja istih. – Jedan od fokusa nam je svakako i podizanje vidljivosti ovih tema, kao i edukacija javnosti. Vjerujem kako većinski razlog diskriminacije i nerazumijevanja prema nama dolazi baš zbog nerazumijevanja teme i predrasuda koje dolaze baš zbog manjka educiranosti. Naša borba ne podrazumijeva veća prava, već samo jednaka prava za sve, a što uključuje i jednako dostupan pristup medicinskoj skrbi jer nažalost, medicinska skrb koja nam je stvarno nužna ovisi o tome kakve su nam financijske mogućnosti jer veći dio medicinski skrbi za trans osobe nije pokriven zdravstvenim osiguranjem – navodi.

Unazad par godina, prava transrodnih osoba su se poboljšala i pogoršala, dodaje. – Recimo, moguće je promijeniti oznaku spola u dokumentima, proces promjene imena je već dosta dugo relativno lak i kratak proces. Moguće je dobiti i psihološku pomoć, također se u hrvatskoj može napraviti i dio medicinske tranzicije, poput hormonalne terapije i mastektomije. No, sva ta postojeća medicinska skrb je jako nedostatna, uzevši u obzir da na području cijele Hrvatske postoji samo jedan endokrinolog za odrasle osobe i jedan za maloljetne koji rade s trans osobama, a da su na listi stručnjaka. Psihologa i psihijatara s liste stručnjaka je također samo nekoliko, imaju prevelik broj pacijenata i također su kao i endokrinolozi centralizirani u Zagrebu, što ograničava sve ostale trans osobe koje ne žive u Zagrebu kako bi došle do skrbi koja im je potrebna. Ne postoji nikakav protokol kojim bi se regulirala zdravstvena skrb trans osoba, pa tako neke trans osobe moraju plaćati hormonalnu terapiju, neke ne moraju. Operacija mastektomije se nedavno počela naplaćivati, iako to ranije nije bila praksa, a unazad gotovo dvije godine se uopće ne izvodi osim u privatnim poliklinikama gdje je cijena višestruko veća. Druge operacije potrebne nekim trans osobama uopće nisu moguće u Hrvatskoj, pa su osobe prisiljene o vlastitom trošku putovati i pokriti trošak operacije u drugim državama od kojih nam je najbliži Beograd u Srbiji – priča Erin.

Nasilje opet u porastu

Ni u nedavnoj Povorci ponosa u Zagrebu, homofobno nasilje nije izostalo. Provjerili smo kako to Erin komentira. – Mislim da se može primijetiti kako je nasilje prema LGBTIQ+ osobama u zadnje vrijeme definitivno u porastu, a čak i osobno osjećam pojačani strah na svakom koraku. Osobno smatram kako su takvi napadi nažalost produkt sve češćih istupa određenih javnih osoba i političara. Sve mi je teže povjerovati da takvi istupi polaze iz neznanja, već mislim da se radi o mržnji i ciljanoj segregaciji. Posebno iz razloga jer se u gotovo svim slučajevima radi o potpuno neargumentiranim izjavama, netočnim navodima i provokaciji. Siguran sam da svaka osoba u svojem bližem okruženju ima bar jednu LGBTIQ+ osobu. Bilo bi lijepo kada bi svi bili svjesni toga, posebno roditelji koji bi trebali biti svjesni toga da možda i nehotice vrijeđaju vlastito dijete, a nesigurnost i povjerenje narušeno na takav način je stvarno teško povratiti – zaključuje.