Bit će ovo dobro Gradsko vijeće, a i suradnja Grada i Županije konačno biti onakva kakvu građani i zaslužuju!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Među brojnim mladim licima koja su se istaknula na nedavnim lokalnim izborima je i ono Nenada Martinovskog (HDZ), novog predsjednika bjelovarskog Gradskog vijeća. Na toj je dužnosti zamijenio stranačkog kolegu Antu Topalovića, ujedno i šefa bjelovarske organizacije HDZ-a, čije je ustupanje mjesta na čelu vijeća, nakon katastrofalnog rezultata koji je stranka pod njegovim vodstvom ostvarila u Bjelovar, bilo logičan potez. Martinovski je u kampanji pak sudjelovao kao kandidat za zamjenika gradonačelnika Zoranu Bišćanu, a široj je javnosti poznat kao dugogodišnji zaposlenik bjelovarskog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, kojim je jedno vrijeme i upravljao kao vršitelj dužnosti predstojnika. Diplomirao je ekonomiju, oženjen je, a sa suprugom Lidijom ima dvoje djece, 10-godišnju Emu i 6-godišnjeg Matea.

U razgovoru za portal Klikni.hr Martinovski otkriva dojmove nakon prve sjednice Gradskog vijeća, očekivanja od novog saziva te druge zanimljivosti.

Što je bilo presudno prilikom prihvaćanja dužnosti predsjednika Gradskog vijeća?

Kada su mi rekli da sam ja predložen za predsjednika Gradskog vijeća  ostao sam iznenađen i malo prestrašen. Ovo je za mene početak četvrtog mandata u Gradskom vijeću, bio sam vijećnik, predsjednik Kluba vijećnika a sada imam čast i obavezu biti predsjednik Gradskog vijeća. Član sam HDZ-a od šesnaeste godine i aktivno sudjelujem u svim aktivnostima stranke svih tih godina. Vidim da me članovi podupiru u tome i daju mi podršku što mi je iznimno važno. Nadam se da ću sjednice Gradskog vijeća uspješno voditi kao što je to vodio i predsjednik GV u prošlom mandatu.

Kakvi su dojmovi nakon prve sjednice Gradskog vijeća i prvih kontakata s vijećnicima?

Dojmovi su pozitivni, mislim da će suradnja na sjednicama biti dobra, s konstruktivnim prijedlozima i pitanjima.

HDZ i HSLS u novom mandatu nastavljaju putem koji su ‘utabali’ u posljednje četiri godine. Puno toga je učinjeno, no posla još ima. Što će biti glavni izazovi za Gradsko vijeće u iduće četiri godine?

Glavni izazovi će biti kako izbalansirati između želja građana za novim projektima i smanjenjem gospodarske aktivnosti uzrokovane COVID krizom, što će posredno utjecati i na same prihode gradskog proračuna. Treba napraviti dobar balans između prihoda i rashoda i dogovoriti koji će projekti biti prioritetni a koji će morati ići sporijim tempom.

Suradnja Grada Bjelovara i BBŽ u posljednje četiri godine bila je korektna, no daleko od bajne. Kakva će biti u iduće četiri godine?

Mišljenja sam da će suradnja Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije konačno biti na nivou kakav građani i zaslužuju. Da će se ubrzati rad na zajedničkim aktivnostima i projektima.

HDZ je u Bjelovaru na ovim izborima ostvario slabiji rezultat nego prije četiri godine. Jeste li napravili analizu, zbog čega je do toga došlo i kako vratiti povjerenje birača?

Posljednje četiri godine smo bili koalicija u gradskoj vlasti,  nismo se bavili politikantstvom već smo konstruktivno sudjelovali u radu. Iako je proveden gotovo cijeli program HDZ-a od prije četiri godine, jasno je da se sve učinjeno veže uz izvršnu vlast, tj. gradonačelnika. To jasno govore i izborni rezultati. Uz to smo s aktualnim gradonačelnikom bili u koaliciji na više razina, od mjesnih odbora, županijske razine do nacionalne razine. Samim tim je bilo teško iskomunicirati da glas za Hrebaka, nije i glas za HDZ.

Ovi izbori u BBŽ značili su svojevrsnu smjenu generacija – do nje je došlo u nekoliko općina, u nekim gradovima smo već imali relativno mladu ekipu, sada imamo i najmlađeg župana u Hrvatskoj koji je također okružen generacijski bliskim najbližim suradnicima. Kako to komentirate?

Birači su se zasitili „starih politika“, tapkanja na mjestu i sporih rješavanja problema. Traži se od političara da naprave infrastrukturu koja može i želi brzo djelovati na svaki problem na koji se naiđe. Obitelji žele prvenstveno zbog svoje djece da se stvari riješe čim prije moguće a ne za deset, petnaest godina kad njihova djeca možda više i ne budu tu.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!