Krici žrtava iz Luga ponovno su oživjeli kroz potresne priče svjedoka

Prve bračne noći Ana Toth usnula je neobičan san. U kuću joj je došao otac kojem je pala u zagrljaj. Stala ga ljubiti, stalno iznova kroz suze radosnice ponavljajući jedno te isto pitanje: ‘Tata, gdje si ti bio do sada?’ Na to joj je on odgovorio: ‘Bio sam na robiji, u zatvoru, i nisam smio kući, no sad su me pustili.’ I nastavila je Ana plakati u očevu zagrljaju, sretna što ga napokon ima uza sebe. Sve dok je iz sna nije prenuo suprug.

-Zašto si me probudio, pitala sam supruga, ja sam s tatom razgovarala! Tada sam nastavila plakati, od tuge, jer sam shvatila da moj otac i dalje nije živ – ispričala je Ana Toth tijekom snimanja intervjua za film „Tajna zloglasne šume Lug“ u produkciji kuće Alfa d.o.o., koji bi svjetlo dana trebao ugledati polovinom godine. Gđa Ana tek je jedna u nizu svjedoka, članova obitelji sudionika križnih puteva koji su život skončali u bjelovarskoj šumi Lug. Ondje su likvidirani bez suđenja i zakopani u neoznačene jame.

Godinama čuvana tajna

Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata počela je odmazda pobjedničke partizanske vojske nad poraženim vojskama i članovima njihovih obitelji.  Poražene vojnike koji su se u strahu od komunističke odmazde povlačili prema Austriji u namjeri da se predaju savezničkoj vojsci, Britanci su nenaoružane predali Titovim partizanima. Oni su ih u dugim kolonama, gladne, žedne i iznemogle prisiljavali na beskrajne marševe. One koji nisu umirali od iscrpljenosti, likvidirali su na to pripremljenim mjestima i bacali u jame. U okolici Bjelovara desetine su takvih jama, a najpoznatija među njima je ona u šumi Lug.

Kada joj je otac nestao, gđa Ana imala je samo pet godina. Strašnu tajnu o pogibelji njezina oca Petra godinama je čuvao njegov brat Ivo koji je igrom sudbine i pukom srećom izbjegao smrt. To je obitelji otkrio tek početkom devedesetih godina, u osvit nove države, jer su oni koji su u bivšoj Jugoslaviji govorili o partizanskim zločinima riskirali vlastite živote.

-Počeo je govoriti o tome ’91. godine. Suze su mu tekle niz bradu, a mi smo ga slušali širom otvorenih očiju – prisjetila se gđa Ana. Stric je obitelji tada ispričao kako je i sam poveden na jedan od smrtonosnih križnih puteva, a s bratom se rastao u logoru u Bjelovaru, iz kojeg su žrtve odvođene u Lug. Prilikom razvrstavanja zarobljenika, braća su razdvojena, a Ivo je iz svoje kolone uspio uskočiti u kanal u kojem je čučao do noći i iz kojeg je slušao strašne krikove iz šume u koju je odveden i njegov brat. Nekoliko dana se skrivao i pod okriljem noći pješice putovao do svoje Velike Ludine. Stigao je kući prljav, oderan i mokar i skrivao se ondje još nekoliko mjeseci. Nakon što se opet pokazao u selu, svi su ga ispitivali što se dogodilo, no šutio je kao grob.

Likvidacije bez suđenja

-Tek kasnije nam je ispričao o rastanku s mojim ocem. Doznali smo i kako se dvije godine kasnije ponovno našao u Lugu, putovao je onamo nekim poslom s konjima i kolima. Na ulazu u šumu sreo je mladiće koji su čuvali ulaz u Lug. Bili su rastrojeni i ispričali su mu kako su u šumi naišli na ostatke ljudskih tijela. Iz zemlje su virile ruke, noge, šljemovi. Moj stric je znao da je i njegov brat ondje – posvjedočila je gđa Ana.

Nakon što je njezin stric otvorio dušu, kaže, postala joj je jasnija tuga koja ga je pratila čitavog života.

-Često je dolazio k nama doma, donio bi sestri i meni bombona, držao nas u krilu i govorio nam kako je naš otac bio dobar čovjek. A ja sam se uvijek pitala kako je moguće da je moj otac bio tako dobar čovjek, kako su svi govorili, a stric uvijek tako tmuran. Kad nam je ispričao istinu, sve mi je bilo jasno – kazala je gđa Ana.

Ona i njezina obitelj nikada nisu dobili nikakav službeni dokument o očevom zarobljeništvu i pogubljenju. Baš kao ni većina obitelji čiji su očevi i djedovi pogubljeni u Lugu i drugim tajnim stratištima. Likvidirani su bez suđenja, a obitelji su ostale uskraćene za bilo kakvu službenu informaciju o njihovim sudbinama. Tek devedesetih godina o mračnoj tajni šume u Lugu počelo se javno govoriti, a na inicijativu Matice hrvatske započeta je i službena istraga koja je 1992. rezultirala prvim iskapanjima tijekom kojih je pronađeno sedam grobnih jama s ukupno 228 kostura. Navodno ih ima još. Tvrde to i rijetki živući svjedoci strahota u Lugu koji su svoja saznanja otkrili u filmu koji je pred završetkom. I nakon kojega, vjeruju protagonisti ove priče, u Bjelovaru više ništa neće biti isto.