Anegdota o drugu Ivici i njegovom štapu živi i danas!

ŠANDROVAC – Jedna od mnogobrojnih zgrada na području Bjelovarsko – bilogorske županije koja je pretrpjela štetu nakon razornog potresa u prosincu prošle godine je i područna škola u Šandrovcu. Zgrada je bila planirana za energetsku obnovu ovoga proljeća, no učenici su je, njih 23, kao i petero zaposlenika, zbog nastalih oštećenja, napustili nekoliko mjeseci ranije. Naime, od početka drugog polugodišta, svi učenici područne šandrovačke škole na nastavu odlaze u matičnu školu u Velikom Trojstvu.

Ono što je najzanimljivije, a vezano je uz školstvo u Šandrovcu svakako je činjenica da mališani s područja Općine nakon četvrtog razreda, polaze predmetnu nastavu u tri različite općine – Velikom Trojstvu, Velikoj Pisanici i Novoj Rači. Zavisi u kojem naselju žive. No, nije nekada bilo tako…

Šandrovačka školska ljepotica čija gradnja datira u davnu 1886. godinu svašta je proživjela i preživjela, a kako je život u njoj, kada ju je polazio velik broj učenika, izgledao, najbolje zna Ivan Pleško, umirovljeni učitelj. Vratio se u prošlost i opisao nam neka od najljepših sjećanja iz tog vremena, vremena kada je šandrovačka škola bila “osmoljetka”.

Slučajni učitelj

-Nakon gimnazije položio sam razliku za zvanje učitelja te kasnije išao u višu pedagošku školu za učitelja u Čakovcu. U Šandrovac sam u školu došao raditi 1962. godine, kada je ovdje još uvijek bilo svih osam razreda škole. No, već se tada nagađalo kako će uskoro doći do njezinog ukidanja te kako će ostati samo četiri razreda. Stoga sam 1971. godine najprije otišao raditi u školu u Velikom Trojstvu kao tajnik. Poslije toga, 1974. godine ukazala mi se prilika ponovno vratiti na posao u Šandrovac i to u mjesni ured. Tri sam dana radio tu pored kuće u mjesnom uredu, a ostatak radnih dana putovao u Veliko Trojstvo u tamošnji mjesni ured. Kasnije su mjesni uredi postali matični uredi, tako da sam mirovinu 1998. godine dočekao kao matičar – prisjeća se Pleško i vraća se na temu škole i svog radnog staža kao učitelja. Priznaje da se kao učenik gimnazije nije vidio kao učitelj, no stjecajem okolnosti, upravo se to dogodilo.

-Moja sestra je kao učiteljica u školi u Šandrovcu radila od prvog do posljednjeg dana, s njom i šogor. Ovo vam je naselje bilo prepuno ljudi i prepuno djece. U razredima je bilo 30-ak đaka, a 1969. morali smo oformiti dva šesta razreda jer je bilo  uistinu puno djece. Tada je dobro radio Metalprodukt, pa je mnogo mladih ljudi u toj tvrtci pronašlo posao. Neki su doselili i ostali, razvila se i kućna radinost, sve je nekako cvjetalo, selo je uistinu bilo živahno – priča nam Pleško i dodaje kako mu je to razdoblje koje je proveo kao učitelj najljepše u životu. Prisjeća se kako su seoska djeca bila poslušna i pristojna pa nikada nije imao nikakvih problema niti s mališanima niti s roditeljima.

Igra sudbine

-Ja sam za njih bio svetac, zaista smo imali divan odnos. Sjećam se jedne zanimljive anegdote. Jednom sam učeniku pronašao cigarete u torbi pa je dobio šibom dvaput. Najzanimljivije je u toj priči da je baš on moj današnji “prijatelj”, odnosno otac moje snahe pa to često prepričavamo na zajedničkim druženjima. Da stvar bude još zanimljivija, on je jedini učenik koji je pao iz matematike u cijelom mom učiteljskom radnom stažu. Ponavljao je šesti razred zbog matematike – s osmijehom se prisjeća Pleško i dodaje kako su ta sjećanja obvezni dio svakog zajedničkog druženja. Fizičko kažnjavanje djece, priznaje nam, u to doba više nije bilo dozvoljeno, a nije bilo ni potrebe za time. Staž mu je obilježio i jedan izdvojen slučaj gdje se roditelj došao požaliti i pitati ga zašto je udario njegovo dijete.

-Uistinu ga nisam udario, a on je tati rekao da je dobio batina zbog neznanja. Na kraju smo otišli u razred i pitali ostalu djecu što se dogodilo, pa je nesretni učenik priznao da je to izmislio. Nije mu se pisala zadaća, pa je izmislio da ga boli glava i da ga je “drug Ivica štapom po glavi” – priča Pleško i ističe kako je krajem 60-ih godina polako dolazilo do odljeva stanovništva i to uglavnom na zagrebačku stranu. Postepeno se smanjio broj učenika. S 30-ak djece razredi su pali na njih 20-ak pa se došlo do zaključka kako je skupo održavati “osmoljetku” te da je pametnije ukinuti je.

-Tadašnji ravnatelj održao je sastanak s roditeljima kojima nije bilo drago, neki su se i pobunili, bilo ih je strah za svoju djecu, naročito djevojčice, no na kraju se to ispostavilo kao dobro rješenje. Nikad nije bilo nikakvih problema, nikad autobus s djecom nije ostao u snijegu – otkriva nam ovaj umirovljeni učitelj koji se rado prisjeća svih lijepih uspomena iz tog razdoblja. Sjeća se kako je s djecom išao na radne akcije kada se gradio šandrovački bazen koji je i danas ponos Šandrovca. Od službenog otvorenja, bazen nikada nije prestao s radom.

Radne akcije

-Viši razredi sudjelovali su u radnim akcijama, pomagali su oko zemlje koju je trebalo raširiti, utovarivali su je u vagone u kojima se odvozila. Imali smo i radnu ekipu koja se zvala radna brigada, to su bile slobodne aktivnosti, a oni su bili i budući kupaći pa je bilo logično da svi zajedno pomažemo. Bazen se gradio 1966. godine, a najljepši je osjećaj bio otići se okupati dok još bazen nije bio službeno otvoren. Djeca su se osjećala jako važno i ponosno, bazen je već bio betoniran, a još se uređivao teren i okoliš – zaključuje Pleško svoju priču o Šandrovcu. Sjećanja na ta zlatna vremena mnogi Šandrovačani nose u srcu. Iako se puno toga u međuvremenu promijenilo, taj dio ispisane povijesti, zajedno su gradili, a to ostavljaju i mlađim naraštajima. (Martina Čapo)

 

ŠKOLA ĆE U OBNOVU

O planovima i obnovi šandrovačke područne škole te o naknadnim štetama koje je izazvao potres, kao i hoće li te štete poskupjeti energetsku obnovu, kontaktirali smo i osnivača – Bjelovarsko – bilogorsku županiju.

-Jedan od školskih objekata koji će uskoro u energetsku obnovu je i područna škola u Šandrovcu i trenutno je pri kraju procedura javnog natječaja za odabir izvođača radova. Inače, riječ je o investiciji vrijednoj 1,4 milijuna kuna. Budući kako je školska zgrada područne škole u Šandrovcu stradala u potresu, Bjelovarsko-bilogorska županija osigurat će sredstva za sanaciju potresom oštećenog dijela škole, a ista sanacija izvršit će se paralelno s radovima na energetskoj obnovi školske zgrade, odgovorili su iz BBŽ.